Težište će biti na poeziji, jer je to moja prva vokacija, ali na njoj se prelama tok i sudbina arta našeg vremena, počev od Hladnog rata.
Mnogostruke su uloge i identiteti bića koje radi u umjetnosti, idealizam je u nekom trenutku neminovan, kao i u izvjesnom momentu spoznaje – rastanak s njim. Uspomena na idealizam ostaje, za autora, a za druge možda i nešto više, – svjedočenje borbe protiv mnogo toga jednodimenzionalnog.

Vlado Martek, diplomirani književnik i filozof, sedamdesetih je godina započeo djelovati na razmeđu poetske i likovne prakse, preobličujući medij knjige i poetskog zapisa u hibridne medijske vrste. Od samih početaka, vezanih uz Grupu šestorice autora, Martek ostaje zaokupljen testiranjem odnosa likovne i poetske prakse. Bez obzira na vrijeme u kojem stvara, dosljedno se poigrava jezičnim normama i izaziva komešanje pred suhoparnom, a navodno ispravnom upotrebom jezika. Kako kaže jedna od njegovih parola – Zaljubljen sam u državu, živio preljub.

Usmjeravajući se na umjetničke prakse i njihove institucionalne, izlagačke, političke i intimne okvire, serija predavanja Povijest umjetnosti i društva promatra povijest umjetnosti tzv. Istočne Europe u kontekstu europske politike nakon pada Berlinskog zida i nestanka komunizma s političkog horizonta angažirano razmatrajući povijesne narative i mjesto umjetnosti u sadašnjem trenutku.

Program podržavaju:
Grad Zagreb
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske
Zaklada Kultura nova