Radovi umjetnice Lale Raščić predstavljaju jedan od najzanimljivijih autorskih opusa domaćih međunarodno prepoznatih umjetnica srednje generacije. 

Izložba Smijeh Meduze velika je autoričina samostalna izložba novo-produciranih radova u formatu performativne audio-vizualne instalacije. Pomoću pažljivo oblikovanih umjetničkih objekata, slika, kolaža, crteža, zvučnih i video elemenata postav izložbe gradi kompleksnu instalaciju koja prostor galerije pretvara u svojevrsni laboratorij/wunderkabinett u kojem se susreću dva umjetnička rada: GORGO (2019 – 2021.) i novi projekt Počimalja (2022. -). 

Dok je GORGO usredotočen na antički mit o Gorgoni – drevnoj ktonskoj božici koju je obezglavio Perzej, Počimalja se temelji na umjetničinom interdisciplinarnom istraživanju, rubne, folklorne ženske glazbene prakse – tepsijanja. To pjevanje uz okretanje bakrenog pladnja koje i danas prakticiraju poglavito žene poteklo je iz izrazito patrijarhalnih sredina, gdje se javno žensko muziciranje uz instrument u pravilu nije odobravalo.

Radi toga žene često posežu za kućanskim predmetima koristeći ih kao pratnju uz pjesmu koju slobodno izvode u okružju doma. Tu praksu Raščić tumači kao autentičan izričaj potisnutog ženskog subjektiviteta i proto-feminističku gestu. Kontinuirano umjetničko istraživanje, koje Raščić naziva Egzoneracija tradicije, izučava tradicionalne forme i kritički se postavlja prema idejama folklora i folklorizacije kao sredstvima re-patrijarhalizacije i neo-tradicionalizacije društva, te promišlja evoluciju tradicionalnih formi oslobađajući ih od normiranog kulturnog konteksta. Dok se u folklornim koreografijama tepsijanje održava zradi svoje vizualne privlačnosti  i radi jednostavnosti izvedbe, umjetnica se fokusira na akustičke specifičnosti ove prakse, ali i na zaključke, prethodna istraživanja i terenski rad etnomuzikologa i folklorista. Vlastito iskustvo tepsijanja usvaja i doživljava kroz suradnju s Azrom Pondro, kazivačicom, tepsijašicom i počimaljom – onom koja otpočinje pjesmu.

U sklopu izložbe bit će organiziran razgovor u kojem sudjeluju poznati autor i izvođač sevdaha Damir Imamović, antropologinja Iva Nenić uz moderaciju muzikologinje i antropologinje Mojce Piškor. 

Naziv izložbe Smijeh Meduze posveta je poznatom istoimenom eseju francuske feminististice i filozofkinje Hélène Cixous koji zagovara žensko pismo (écriture feminine). Cixous dekapitaciju mitske Gorgone/Meduze tumači kao nasilni čin patrijarhata, zalažući se za osnaženje ženskih subjektiviteta. Zagovarajući stav da žene trebaju ispisivati vlastitu povijest – od koje su, kao i od svojih tijela nasilno rascijepljene poput Meduze, Cixous zaključuje da bi žene trebale „u tekst – kao i na svijet, i u povijest – iznijeti svoj vlastiti pokret.“ U kontekstu rada Lale Raščić taj poziv se doslovno realizira pokretima tijela, bakrenim tepsijama i ženskim glasom. Smijeh Meduze slavi magnitudu i mnogostrukost tih ženskih glasova, a čin ponovnog spajanja rascijepljene Meduze umjetnica i simbolički izvodi u videu GORGO u kojem preuzima ulogu Gorgone oblačeći bakreni oklop na vlastito tijelo. Oklop izveden istom tradicionalnom tehnikom iskucavanja bakra koja se koristi i za izradu kuhinjskih predmeta među ostalim i tepsija bit će pokazan na izložbi a izradila ga je Nermina Beba Alić, jedna od rijetkih žena koje se bave kazandžijskim, inače, patrilinearnim zanatom.
Smijeh Meduze afirmira međuprostore ženske emancipacije koji se temelje na iskustvima svakodnevice, suradnje, razmjene znanja i međusobnog učenja ili jednostavno zajedničkog bivanja, dajući ženskom iskustvu jasan glas. U uvjetima rastućeg patrijarhata izložba promišlja stvarno korisna znanja i alate. Tepsijanje je klasno i rodno uključiva praksa koja je ženama koje nisu imale pristup obrazovanju i slobodnom vremenu omogućavala prostor kreativnosti i borbu protiv cenzure. Tepsijanjem ženski glas i pogled na život i svijet krči svoj put iz potisnute margine oblikujući povijest, ali i sadašnji trenutak. 

Projekcije i razgovor uz video rad Making of GORGO (2022.) podržao je Hrvatski audiovizualni centar HAVC. U sklopu WHW projekta za razvoj publike Ciklus približavanja Lala Raščić održat će mini masterclass radionicu 15. studenog na kojoj će predstaviti svoje umjetničko istraživanje i neke aspekte prakse tepsijanja. Broj mjesta je ograničen: prijave na mail. 

Lala Raščić (rođena 1977. u Sarajevu, živi i radi u Sarajevu i Zagrebu)  je medijska i izvedbena umjetnica koja koristi performativne strategije vezane za kreiranje novih narativa i pripovijesti koje uključuju verbalne video izvedbe, performativno-instalacijske ambijente, video projekcije, objekte, svjetlo, crtež i slikanje. Njezini interesi ukorijenjeni su u načinima izvođenja teksta, što se očituje njezinim zanimanjem za tradicionalne i suvremene prakse pripovijedanja, usmene povijesti i umjetnost monodrame.Glavnina projekata Lale Raščić dosljedno je istraživačkog karaktera. Umjetnica gradi svoj umjetnički narativ oko pitanja feminizma, povijesti, novih čitanja tradicije i mapiranja njezinih tragova u današnjoj svakodnevici. Njezini radovi nalaze se na granici između izvedbenog i multimedijalnog, kombinirajući istovremeno audio-vizualno, pokret, sliku i crtež te skulpturalne objekte. 

Razgovor i vodstvo Lale Raščić dijelom je programa Povijest umjetnosti i društva: Umjetničke ekologije.

Program podržavaju:
Ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo
Hrvatski audiovizualni centar HAVC
Ministarstvo kulture i medija RH
Zaklada Kultura nova

GORGO je podržan od strane Röda Sten Konsthall, Göteborg