U pekaru se uspinjalo pet bijelih stepenica i
ja sam duboko uvlačio mirise
bez potrebe da budem dobrohotan.
Miran da me tu neće poniziti.

U fragmentu pjesme Vlade Kristla „Pet bijelih stepenica“ (1961.) pjesnik slijedi miris kruha ulazeći u pekaru u koju vode spomenute stepenice. Pekaru doživljava kao mjesto koje je poznato, bez prijetnje, prostor mira, prostor koji od njega ne traži da bude išta drugo nego on sam, kao prostor mogućnosti. Kao i u drugim radovima ovog legendarnog avangardnog umjetnika, pjesnika i filmaša, prostori mogućnosti nisu jednoznačni – upijajući utjehu, od nečega se i odustaje.

Radovi su smješteni u prostorima i institucijama posvećenim kulturi ali većinom izvan područja vizualne umjetnosti. Postavljanjem radova u dijalogu i povezanosti s mjestima na kojima su izloženi, otvara se drugačiji pogled na poznata okruženja i ukazuje se na emocionalne tonalitete pojedinih mjesta i njihove različite načine gostoljubivosti. Zanima nas kako će svečana atmosfera dvorane Lisinski, prijateljski načini Bookse, užurbanost aktivnosti u Ribnjaku ili tišina knjižnice Ogrizović utjecati na izložene radove.

U klubu Booksa Rene Matić izlaže recentnu seriju fotografija svog iskustva Londona iz perspektive dijaspore i queer zajednice, bilježeći poetski intenzivne fragmente mjesta okupljanja i susreta, dok u zvučnom radu kombinira zvukove protesta sa crkvenim zvonima, pop muzikom i razgovorima prijatelja. U Centru mladih Ribnjak grupa Škart predstavlja „budnice“, nastale kao kombinacija poezije, parola i crteža koje svakodnevno prate višemjesečne proteste studenata u Srbiji. Dostupne su i u formi naljepnica i bedževa na mnogim od lokacija izložbe kako bi putovale kao znak solidarnosti i ohrabrenja.

Film A Song to the Oar (2024.) kolektiva Tizintizwa prikazuje se kao intervencija u program Kina Kinoteka, prije filmova regularnog programa, kao hommage praksi marokanske militantne kinematografije. Nastao za javni prostor, ovaj dvominutni filmski kolaž povezuje povijest piratstva u sjevernoj Africi s današnjom ekonomskom i autoritarnom opresijom u kojoj nogometni stadioni postaju rijetka mjesta izražavanja nezadovoljstva. Kroz performans u Kleti i instalaciju u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Anton Kats otvara prostor za glasove umjetnika, muzičara, aktivista, pjesnika i teoretičara. U prostoru čitaonice njegov arhiv usmenih izvedbi traži zaustavljanje i pažnju, u želji da naglasi ono što u njemu čujemo, ali i ono što nedostaje.

Senzualna tapiserija Laure Prouvost smještena je uz staklene stijene foajea dvorane Vatroslav Lisinski, stavljajući u doticaj s nebom ženske likove, prirodu i ptice koji se na njoj isprepliću osnažujući jedne druge. Mogućnost nježnosti u odnosima između različitih živih bića nalaze se i u fotografijama, filmu i zvučnom radu Ane Opalić, koji su izloženi u uredskom prostoru WHWa na vrhu zgrade u Bogovićevoj ulici. Na terasi, s pogledom na grad, upoznajemo čemprese ispred umjetničine obiteljske kuće koje prati kroz godine, čuvajući ih od nerazumijevanja.

Niko Mihaljević svoj rad realizira na prozorima buduće gradske galerije u Draškovićevoj 31, kao i kroz izvedbe tijekom izložbe. Projekt se nastavlja na Nikino dugotrajno istraživanje jezika umjetnosti, kroz transformiranje likove kritike u partituru, a zatim u uvećanu prostornu grafiku koja daje naslutiti buduću namjenu prostora koji čeka na preuređenje u galeriju. Veseli nas dodati – pod našim vodstvom. Upitnik kulturna situacija (U.F.O.) (1992.) Júliusa Kollera, pokazan na fasadi KIC-a, dio je njegovog anti-slikarstva i Univerzalne kulturne futurološke operacije kojima intervenira u svakodnevicu inverzijom jednostavnih predmeta i gesti. Kollerov upitnik WHW je već pokazivao na izložbi Janje moje malo (sve što vidimo moglo bi biti i drugačije) 2016/17. godine, a tadašnje mračne i nasilne političke okolnosti u međuvremenu su se intenzivirale i postale normalizirane.

Možda je Köllerov upitnik najkoncizniji odgovor na fragment pjesme “Pet bijelih stepenica” – doživljaj trenutka smirenog razumijevanja zahtijeva trud znatiželje. Nadahnuta Kristlovim susretom, izložba sugerira da susret s umjetnošću stvara neočekivana savezništva i trenutke koji istovremeno nadmašuju i iznevjeruju svako očekivanje.

Radovi se mogu posjetiti do 26. 04. 2025. u radnom vremenu institucija:

Booksa
Martićeva 14d
utorak – subota 10 – 18h

Centar mladih Ribnjak
Park Ribnjak 1
ponedjeljak – subota 10 – 20h

Kino Kinoteka
Kordunska 1
Film se prikazuje prije redovitih projekcija 27. i 28. 3. te 2. i 3. 4. u 18h

Film je dostupan i online na stranici:
https://circa.art/circa-prize-2024/tizintizwa-collective/

Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića 
Preradovićeva 5
ponedjeljak – petak 08 – 20 h
subota 08 – 14 h
svaka druga nedjelja 17 – 21 h

Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
Trg Stjepana Radića 4, 10000 Zagreb
besplatan ulaz srijedom od 17 do 19h

Ured udruge Što, kako i za koga / WHW, 8. kat
Bogovićeva 1
Utorkom 15 – 20h
Četvrtkom 10 – 15h
Subotom 10 – 13h

Radovi u vanjskom prostoru:
Draškovićeva 31
KIC, Preradovićeva 5

Hvala svim umjetnicima i institucijama na suradnji.

Posebno hvala Madeleine Kristl i Pepeu Kristl na dozvoli da koristimo stihove pjesme „Pet bijelih stepenica“ za ovu izložbu (iz Vlado Kristl, „Pet bijelih stepenica“, samizdat, 1961., Zagreb).

Program u Draškovićevoj 31 realiziran je u suradnji s Novim prostorima kulture.

Podrška:

Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba
Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske
Zaklada Kultura Nova