UMJETNICI_E:
Kader Attia, Fokus grupa, Adelita Husni-Bey, Hana Miletić
KUSTOSICE:
Ana Dević & Ana Kovačić
Galerija VN, Ilica 163a, Zagreb
utorak, 07/05/2024
18h okrugli stol, Ka dekolonijalnim perspektivama
Fokus grupa, Dr. sc. Sanja Horvatinčić, Dr. sc. Josipa Lulić, Ema Makarun, Lujo Parežanin
moderacija: Petra Šarin
20h otvorenje izložbe
Produkcija i organizacija:
WHW
Dizajn izložbe:
Marijana Gradečak
Tehnička podrška i postav:
Marin Kovačević, Vedran Grladinović
Radno vrijeme Galerije VN:
Ponedjeljak – petak: 8 – 20h
Subota 8 – 14h
Izložba tematizira koncepte brige i reparacije, naglašavajući njihovu ključnu ulogu u današnjem svijetu, posebice u okviru dekolonijalnih i kolektivnih praksi. Ovi umjetnici i umjetnice bave se temama rada, dekolonizacije i reparacije stvaranjem novih imaginarija. Izložba iznova definira te koncepte kroz dijalog, istražujući kako umjetnički angažman može doprinijeti rastakanju nepravednih struktura neoliberalnog rasističkog patrijarhata.
Izložba je nazvana po radu Adelite Husni-Bey On Necessary Work (O neophodnom radu), koji je razvijen u suradnji sa sindikalno organiziranim medicinskim sestrama iz SAD-a i Danske 2021. tijekom pandemije Covida-19. Adelita Husni-Bey je talijansko-libijska umjetnica i pedagoginja s interesom za anarho-kolektivizam, politički teatar i pravnu antropologiju. Od 2012. organizira radionice i producira video instalacije koristeći nekompetitivne pedagoške modele unutar i izvan polja suvremene umjetnosti. O neophodnom radu prati malu skupinu sindikalno organiziranih medicinskih sestara koje sudjeluju u online radionici na kojoj se raspravlja o društvenom konceptu „nužnog rada“. Grupa je čitala i analizirala jezik protokola koji inzistiraju na nužnosti rada tijekom pandemije dodjeljivanjem „ključnog“ statusa određenim sektorima infrastrukture i industrije, nesmiljeno štiteći kapitalističku proizvodnju u krizi. Tijekom radionice, medicinske sestre pozvane su promisliti o tome kako su zdravstveni sustav i sindikati reagirali na krizu, te su vlastitim mobitelima dokumentirale svoju radnu svakodnevicu. Snimke su prikazane tijekom online radionica na Zoomu, gdje su sudionice o njima i raspravljale, a čitav proces dio je završnog rada.
Hana Miletić, umjetnica s iskustvom u dokumentarnoj fotografiji, koja inspiraciju pronalazi u dugoj obiteljskoj tradiciji ručnog rada, razvila je svoju umjetničku praksu prvenstveno na temelju ručno tkanih tekstilnih radova. Proces tkanja koristi kako bi promišljala društvene i kulturne stvarnosti u kojima živi i radi. Tkanje, koje zahtijeva vježbu, vrijeme, brigu i pozornost, omogućuje joj da formulira nove odnose između rada, razmišljanja i emocionalne sfere, kao i da se odupre određenim ekonomskim i društvenim okolnostima (primjerice, ubrzanom načinu života, standardizaciji i sl.). Upotrebom tkanja, Hana Miletić reproducira u javnosti zatečene geste održavanja i obnavljanja, prikazujući zgrade, infrastrukturu i objekte u mutaciji ili različitim stanjima tranzicije. Izložba obuhvaća radove iz serije ručno rađenih tekstilnih predmeta pod nazivom Materijali (2022.), nastalih za samostalnu izložbu umjetnice u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Serija Materijali istražuje i mapira preostale proizvođače tekstila i proizvodne pogone u Rijeci, od kojih su mnogi nestali zbog neoliberalnih tržišnih uvjeta.

Kader Attia multidisciplinarni je umjetnik koji crpi iz proživljenih iskustava dvaju različitih kulturnih identiteta: alžirskog i francuskog. Njegova praksa, artikulirana iz pozicije tog kulturnog međuprostora, propituje sociopolitičke usloženosti ukorijenjene u povijesti kolonijalizma i kulturnog brisanja. U svojoj praksi, Kader Attia koristi poetske i skulpturalne instalacije kako bi istražio dalekosežne emocionalne posljedice kulturne hegemonije Zapada i kolonijalnih sustava moći na nezapadne subjektivitete, posebno se fokusirajući na kolektivnu traumu i ideju reparacije. Film The Object’s Interlacing (2020.), koji je dio ove izložbe, pokreće dijalog s različitim akterima na temu povrata afričkih kulturnih artefakata koji su nasilno premješteni u zapadno vlasništvo tijekom ere povijesnih kolonijalizama.

Umjetnički kolektiv Fokus grupa djeluje od 2012. godine. U svom radu nastoje uspostaviti kritički okvir za interpretaciju umjetničkog, ekonomskog i političkog okruženja. Fokus grupa posuđuje i uči od dizajna, arhitekture, kustoske prakse i pisanja, a često uključuje suradnike/ce iz drugih područja. Vedute iz palače privilegirane tvrtke Trsta i Rijeke (2018. – 2024.) je umjetničko-istraživački projekt koji istražuje povijesnu uključenost grada Rijeke u globalnu ekonomiju koja je počivala na izrabljivanju robova. Smještena u najstarijoj austrougarskoj šećerani, osnovanoj sredinom 18. stoljeća u Rijeci, serija “idealiziranih” pejzaža nepoznatih slikara sadrži prikaze robova.

Ove slike, poznate kao Vedute Ideate, rijedak su prikaz rasnog robovskog rada unutar Austro-Ugarskog Carstva. Vedute iz palače privilegirane tvrtke Trsta i Rijeke naglašavaju nevidljivi rad koji je omogućio industrijsku proizvodnju šećera i otkriva odnos između Austro-Ugarskog Carstva i perifernog lučkog grada Rijeke u globalnom protoku kapitala i povijesti kolonijalizma. Projekt je inicijalno razvijen za Bijenale industrijske umjetnosti u Labinu 2018., koji je kurirao WHW kolektiv. Instalacija predstavljena na ovoj izložbi, popraćena okruglim stolom, predstavlja četvrtu iteraciju projekta, a cilj joj je rasvijetliti zamršenu kolonijalnu povijest regije. U ovoj, recentnoj iteraciji projekta, nazvanoj Muzejski rezovi (2024.), Fokus grupa propituje reprezentaciju kolonijalne povijesti kroz prizmu novog postava Muzeja grada Rijeke. Okrugli stol Ka dekolonijalnim perspektivama dio je nove iteracije rada Fokus grupe. Fenomen ispuštanja veza kolonijalizma i prosperiteta grada Rijeke, odnosno njihovih fragmentarnih interpretacija, poslužit će kao temelj za širu problematizaciju suvremenih izložbenih praksi te kao podstrek raspravi o važnosti dekolonijalnog čitanja muzejskih kolekcija i uvriježenih povijesno-umjetničkih narativa s ovih prostora, kao i važnosti zahtjeva za ponovnu artikulaciju interpretativnih modela.
Hvala: Galeriji VN, Olgi Majcen Linn, Zbirci Vujičić i Muzeju grada Rijeke
Okrugli stol dio je diskurzivnog programa Povijest umjetnosti i društva: razgovori o odrastu, dok su projekcije Kadera Attie i Adelite Husni-Bey dio filmskog i video programa Ekologije skrbi: novi savezi.
Izložba je realizirana u okviru suradničkog projekta Care Ecologies u kojem sudjeluju WHW, G&A Mamidakis Foundation i State of Concept Athens and Idensitat.
Program su podržali:
Gradski ured za kulturu i civilno društvo
Hrvatski audiovizualni centar (HAVC)
Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske
Program Kreativna Europa Europske unije
Zaklada Kultura nova