UMJETNICI_E:
Marwa Arsanios, selma banich u suradnji s Marijanom Hameršak i kolektivom Žene ženama, CAConrad, Vera Dajht Kralj, Lav Diaz, Etcétera / Progressive International Workshop, Tina Gverović, Suzanne Lacy and Leslie Labowitz, Mladen Stilinović
KUSTOSICA:
Ana Dević/ WHW
Galerija Nova, Teslina 7, Zagreb
otvorenje izložbe:
08/07 2021, 20 h
radno vrijeme galerije:
uto – pet: 12 – 20 sati
subota: 11 – 19 sati
Izložba U žalovanju i bijesu nazvana je po istoimenom javnom performansu koji su Suzanne Lacy i Leslie Lebowitz izvele u Los Angelesu 1977. godine u suradnji sa ženskim zajednicama koje su se borile protiv seksualnog nasilja nad ženama. Izložba promišlja i integriranje tuge i gubitka kao neophodnog koraka za ponovnim pokretanjem otpora, osnaživanja, komunalnog učenja i iscjeljenja na individualnoj i kolektivnoj razini. Iako izložba ne nudi pregled ove kompleksne teme, ona iz različitih geografskih i vremenskih perspektiva sagledava odnos između žalovanja i pobune u prošlim i recentnim emancipatorskim borbama feministističkih i drugih zajednica.
Who is Afraid of Ideology? III (2020) Marwe Arsanios bavi se ekološkim i aktivističkim borbama žena pripadnica autohtonih naroda u Kolumbiji za očuvanje sjemena kao zajedničkog dobra. Adresirajući normalizaciju smrti na granicama, selma banich u suradnji s Marijom Hameršak i kolektivom Žene ženama, realizirala je spomen platno i projekt Prijelaz (2021) u spomen na živote ljudi koji su umrli na migrantskoj ruti na Balkanu.
Izložba pristupa konceptima „žalovanja“ i „bijesa“ kao dvostrukom procesu koji također uključuje somatska, poetska i temporalna iskustva povlačenja (žalovanja) i posezanja (pobune). Ovo je naznačeno radovima koji koriste motive tjelesnih gesti, jezika i trajanja kao spekulativnih mjesta za procesuiranje gubitka. Reprezentacija ženskog subjektiviteta s motivima borkinja, pobunjenica, vještica i ožalošćenih majki ili zatvorenica ključna je preokupacija opusa skulptura Vere Dajht Kralj koja je u poslijeratnom razdoblju također realizirala javne spomenike koji tematiziraju jugoslavensku antifašističku borbu. Skoro 8 sati dugi film Melancholia (2008) redatelja Lava Diaza bavi se revolucionarnom melankolijom, tugom i fikcijom zajedništva u kontekstu političkih i revolucionarnih borbi Filipinaca.
Pored društveno angažiranog pristupa koji spaja umjetnost i aktivizam, izložba pruža i intimnu perspektivu i poetski pristup. Two Way Surge as if There Was no Other (2021) Tine Gverović je prostorna instalacija koja je nastala za prostor Galerije Nova i koja testira utjelovljenje bijesa prevedenog u materijalnost tkanine i crteža s motivima tijela kojima je potrebna uzajamna podrška. Stalni interes za teme boli i smrti u djelima Mladena Stilinovića nikad ne znači govor o pojedinačnoj boli, smrti itd. – umjetnik ih uvijek promišlja kao trajne i uzajamno isprepletene uvjete te reflektira njihovu neumoljivu prirodu.
Poezija CAConrad usredotočena je na teme smrti i žalovanja. Nakon brutalnog ubojstva njihovog partnera Eartha radili su na ritualu (soma)tske poezije kako bi izliječili depresiju i problematizirali sistemsko nasilje nad LGBTQ+ zajednicama. Njihova pjesnička zbirka While Standing in Line for Death (2017) uvrštena u izložbu sastoji se od rituala, pjesama, političkih akcija i vježbi koji svjedoče o sposobnosti poezije da nas ponovo poveže i umanji otuđenje na osobnoj, kolektivnoj i planetarnoj razini.
Promatrajući dinamiku melankolije naspram revolucionarnog potencijala izložba poziva na obnavljanje prostora za zajedničko žalovanje i otpor. Kao što je izraženo na plakatu grupe Etcétera Let’s Try Again (2021), upravo sada unatoč gubicima, zajedničkim snagama trebamo pokušati ponovo kolektivno graditi internacionalizam povezujući trenutne borbe kojima se daje podrška priznavanju svih onih ljudi, zajednica i teritorija što su još uvijek pod opsadom nasilja i aparthejda.
Izložba je dio dvogodišnjeg suradničkog projekta Education from Below, osmišljenog u suradnji s Rijksakademie van beeldende kunsten, Amsterdam i MACBA – Museu d’Art Contemporani de Barcelona.
Projekcija filma Melancholia (2008) redatelja Lava Diaza podržana je sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra.
Vodstvo i razgovor s kustosicom Anom Dević dijelom je diskurzivnog programa Povijest umjetnosti i društva: solidarnost u kriznim vremenima.
Program podržavaju:
Hrvatski audiovizualni centar
Foundation for Arts Initiatives
Grad Zagreb
Kontakt Collection / ERSTE Fondacija
Program Kreativna Europa Europske komisije
Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske
Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske
Zaklada Kultura Nova