Pogled je rastezljiv pojam.

U svakodnevnoj komunikaciji, poslužit će za identifikaciju prostornih odnosa, tuđih izraza lica, vremenskih prilika ili nečeg drugog uhvatljivog okom.

U filmskoj i općenito novomedijskoj teoriji, iskazivat će pažnju subjekta opterećenog specifičnim identitetom.

Pogled se čita iz statične ili pokretne slike, ali i pripovjedne perspektive, gdje izbor fokalizacije mijenja što i kako čitatelj_ica vidi i zna.

Pogled na stvari označava stav, kao i svjetonazor, načela i vrijednosti.

Izložba Štimanje pogleda okuplja tri nova umjetnička rada koja potiču na pogled ne kao neutralni čin opažanja, nego kao proces konstrukcije – materijalni, emocionalni i društveno posredovan. Ovdje „štimanje“ označava finu prilagodbu – pomak, podešavanje, usklađivanje – i otkriva slojeve percepcije. Svaki od radova ispituje kako se pogled formira, reflektira i prelama kroz materijal, svjetlo i tijelo.

U instalaciji $before&after$ Lara Ana Kulenović istražuje procese (re)konstrukcije unutar suvremenih rituala brige o sebi i estetizacije tijela. Početna ideja rada nastaje iz impulsa da budžet za realizaciju usmjeri na sebe – ne u smislu iskustva, nego vlastite reprezentacije. Odatle kreće istraživanje pogleda koji ne promatra samo tijelo, nego i način na koji se ono konstruira, izlaže i vrednuje kroz samopercepciju. Silikonski odljevi lica i noktiju, ekstenzije od otpale kose te fragmenti korištenih suplemenata i kozmetičkih preparata organizirani su u formatu „prije i poslije“, pri čemu razlika nije u materijalu, nego u njegovoj inscenaciji. Oštro, nelaskavo svjetlo proizvodi efekt „prije“, dok mekše, laskavije svjetlo sugerira „poslije“, kao da isti predmet prolazi kroz dvije optike, dva režima gledanja. U toj dramaturgiji percepcije pogled postaje aktivan i gradi razliku koju želi vidjeti, otkrivajući koliko je sama percepcija rezultat pažljivo „uštimanog“ pogleda.

Instalacija otvara pitanje kako se pogled oblikuje kroz odnos promatrača_ice prema (vlastitom) odrazu. Serijalnost „prije i poslije“ i svjetlosni uvjeti usmjeravaju pogled, otkrivajući mehanizme wellness i beauty industrije – retuširanje, konstrukciju dojma i korekciju percepcije – pokazujući da osjećaj promjene nastaje više kroz način gledanja nego kroz stvarni učinak. Kosa, nokti i silikon – materijali istodobno intimni i artificijelni – postaju posrednici percepcije i površine projekcije u stalnom dijalogu s promatračem_icom.

U video instalaciji krmelj, šljokica, piksel nominis nastavlja istraživati svjetlo, disperziju, refleksiju i fluidnost. U izravnom nastavku na istoimeni performans, prelazi iz tijela u prostoru u dvodimenzionalni prikaz u kojem sama postaje klaster piksela i proizvod svjetla. Svjetlo za nominis nije samo ono što otkriva oblik, već ga preobražava kroz čin gledanja. U video projekciji umjetnica otkriva svoj pogled kroz bljeskove svjetla kojim traži i upisuje značenja u materijale kojima je okružena i od kojih je načinjena. Takvi preobraženi materijali sastojci su drag rituala, ne samo u izvedbi, već i u procesu konstrukcije i transformacije.

Video je popraćen zvučnim zapisom u kojem nominis čita vlastite tekstove koji nas potiču da raslojimo svoj pogled na drag i tijelo koje ga izvodi. Transformacija materijala i fizikalna svojstva svjetla stvaraju privide, glitcheve i iluzije koje su prolazne i neuhvatljive, dok je ritualna magija draga nerazdvojiva od materijalnog, politiziranog i rodom označenog tijela. Neugodni, auto-voajeristički pogled koji nominis posuđuje promatrači_ca_ma otkriva lice oslikano šminkom, krmelj u oku, korzet koji se urezuje u kožu, rez britvice i puštanje krvi.

Umjetnica primjenjuje i lip sync na vlastiti glas koji čita tekst koji sama piše, čime se ideje autorstva i identiteta višestruko udaljavaju od ideje originala. Ona je konstruirana i preobražena kroz tjelesne, vizualne i zvučne tehnologije te kroz pogled bez fokusa na izvornik ili rezultat. Proizvod transformacije je vrsta radikalnog draga:  vječni eksperiment, ponavljanje rituala i traženje značenja.

Tragom svojih ranijih istraživanja ljudskog djelovanja na prirodni ambijent i njegove ograničenosti prirodnim datostima, poput fizičkih svojstava materijala i pojavnih oblika tvari, Lucija Ostrogović u radu razbit ću ju nježno ulazi u interijer formiran oko masivne, nepravilne stijene skrivene iza vrata i zastora. Vlasnica ovog stambenog prostora čiju svakodnevicu labavo pratimo živi u stalnom prilagođavanju stijeni, osmišljavajući fascinantne načine da je djelomično obuzda, pripitomi pa čak i iskoristi potencijal njene forme za kakve jednostavne potrebe.

Ispreplićući fotografije i tekst, rad rekonstruira ove prostorne odnose u galerijskom kontekstu, dijelom doslovno, a dijelom u umu posjetitelja_ice. Kontinuirano tragajući za narativnom niti, posjetitelj također uranja u odnose mekog i tvrdog, glatkog i hrapavog, tekućeg i solidnog, hladnog i toplog te vlažnog i suhog. Vježbanje pogleda antropomorfizira stijenu, koju se inicijalno čita tek kao bizarnu smetnju u organizaciji stanovanja. Igra načinima kako vidjeti i razumjeti stvari, pogotovo čovjekov položaj u odnosu na zatečene prirodne elemente, počiva na gledanju okom koliko i poimanjem narativne perspektive i stilskih jezičnih odabira.

U sva tri izložena rada pogled se neprestano podešava – svjetlom, materijalom, prostorom ili namjerom promatrača_ice. Umjetnici_e pokazuju kako se značenje stalno pomiče i proizvodi samim gledanjem koje popunjava prostor promjene uz neprekidno „štimanje“.

Lara Ana Kulenović (Zagreb, 2000.) je multimedijalna umjetnica koja živi i djeluje u Zagrebu. Njezin se čiji rad oslanja na iskazivanje osobnih emocionalnih iskustava kroz fizičke manifestacije u objektima i instalacijama. Materijali koje koristi usko su povezani s konceptom rada, ako ne i ključan dio istog. Izlagala je na tri samostalne i više skupnih izložbi u Hrvatskoj.

nominis završava diplomski studij Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te 2024. godine sudjeluje na programu WHW Akademije. U svoj rad uključuje 3D animaciju, nove medije i vizualnu umjetnost, tekst i performanse. U svojoj praksi stvara drag alter ego “nominis” i radi na/kroz njenu materijalizaciju u objektima i digitalnom prostoru kroz video, izvedbu, instalacije i drag. Izlaže u Zagrebu, Beču, Ljubljani i Splitu.

Lucija Ostrogović (Vrbnik, 1996.) u svom radu kombinira vizualnu umjetnost i antropologiju, propitujući pritom njihova moguća preklapanja i dodirne točke. U metodološkom i istraživačkom procesu polazi od etnografskog pristupa svakodnevici. Kroz svoje radove propituje percepcije i odnose krajolika, prostora i zajednice kroz mapiranje i suptilne prostorne intervencije.

Iva Jurić (Zagreb, 1989.) dolazi iz svijeta jezika, u kojem djeluje kao prevoditeljica i urednica, a kustoski rad promišlja kao širenje prevoditeljskog iskustva, čin posredovanja koji umjetničke ideje artikulira, prenosi i otvara prema novim značenjima. U protekle dvije godine bila je autorica predgovora za nekoliko izložbi umjetnika mlađe generacije. Zajedno sa Željkom Beljanom koautorica je umjetničke knjige Kao pravi futbaleri (GMK, 2025).

Lucija Furač (Zagreb, 1996.) diplomirana je povjesničarka umjetnosti i književna komparatistica. Bavi se kritikom i istraživačkim novinarstvom u području vizualnih umjetnosti, književnosti i kulture u širem smislu, izdavaštvom i marketingom. Kurira filmske programe u Hrvatskoj posvećene novim autorima zemalja Južnog Kavkaza, uz regionalni fokus i na Jugoistočnu i Istočnu Europu.

Toni Zadravec (Čakovec, 1993.) završio je studij povijesti umjetnosti i engleskog jezika i književnosti. Radi u području jezika, a povremeno i kao freelance ilustrator. Tijekom studija je u sklopu Kluba studenata povijesti umjetnosti bio dio kustoskog kolektiva za grupnu izložbu Crno kroz prizmu u Oris kući arhitekture.

Izložba Štimanje pogleda rezultat je projekta NOVAci nastalog u suradnji WHW-a i Pogona – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade. Program nastaje na osnovi javnog poziva i ove godine provodi se po peti put, a osmišljen je kako bi se mladim kustosima/cama na početku karijere pružila potrebna infrastrukturna, organizacijska i mentorska podrška pri ostvarivanju prvih samostalnih kustoskih projekata. NOVAci djeluju kao platforma potpore za razvijanje znanja u području suvremene umjetnosti, s fokusom na praktično iskustvo u polju kustoskih praksi, koje često izostaje tijekom studija. U sklopu projekta, kustosice Ana Kovačić i Lea Vene više su mjeseci mentorirale tri kustosa_ice u pripremanju izložbe: od razvoja koncepta, susreta s umjetnicima, do odabira radova, dizajniranja postava i izvještavanja o projektu.

Program podržavaju:
Ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba
Ministarstvo kulture i medija RH
Zaklada Kultura nova