Virtualno je superponiranje ne/mogućnosti, energetski udar ništavila, materijalne sile kreativnosti i generativnosti. Virtualne mogućnosti su materijalna istraživanja koja su sastavni dio onoga što materija jest. Materija nije nešto zadano, nepromjenjivo, tek činjenica u prirodi. Ona nije neživa, beživotna, vječna. Materija je maštovito materijalno istraživanje ne/bitka, kreativno regenerativna, neprestana trans*/formacija. Materija je kondenzacija rasutih i višestrukih bitaka-vremena u kojima su budućnost i prošlost prelomljeni u sada, u svaki trenutak.”

– iz Trans*/Matter/Realities and Queer Political Imaginings, Karen Barad

Tekst Karen Barad navodi nas na razmišljanje o materijalnosti te na pitanja kako, kada i gdje je rad umjetnika utjelovljen/stavljen u vlastiti materijalni kontekst. Kako se vrši i prilagođava proces mijenjanja i oblikovanja novih vrijednosti materijala? Što znači raslojavanje interpretacija i značajki umjetničkog rada tj. materijala korištenih za taj rad? U kojem dijelu nastanka rada dolazi do transformacije iz “materijala” u “rad” i što nam to govori o definicijama materijalnosti i formi? Izlaganje rada je kroz svoje materijalne dijelove predano apstraktnim ili fizičkim silama i njegovi elementi su tada prepušteni poziciji identifikacije. Koncept izložbe zamišljen je kao procesni kolaž zasebnih pojmova/ koncepata i njihovih intersekcija koje popunjavaju ili izdubljuju neizbježne interpretacije upisanih/prethodno (za)mišljenih odrednica (ne/neo)materijala te koje ispituju načine na koje mi to činimo ili na koje je to učinjeno za nas. Materijal se rijetko sagledava iz ne-antropocentričnog ugla, kao što kaže Petra Lange-Berndt u uvodu knjige “Materiality”: “pratiti materijal znači ući u pravi labirint značenja.” Značenja kroz koja (ne)svjesno čitamo umjetnička djela. Povijesno, Dietmar Rübel tvrdi, analizirajući Marxa, da je “svaka supstanca postala sirov materijal, ljudi su čak počeli optimizirati dostupne materijale i izmišljati sintetičke kako bi se producirale nove stvari. Ovo je trenutak kada materijalnost postaje događaj i dobiva svoju vlastitu konceptualnost-…” Značenje pojma materijala mijenja se, sada on može biti nešto ne-fizičko/ digitalno, izvedbeno, auditivno… Postavljamo si pitanje: Kako pojmovi materijal, materijalnost i materija stoje u međusobnom odnosu prije, tijekom i poslije izlaganja umjetničkog djela? Kako se grade njegove naracije/relacije unutar fizičkih i imaginativnih sfera? Cirkulacija pristupa i tema, kao što kaže Barad, ponavljajuća je re(kon)figuracija, poništavanje “ovog” i “onog”, opetovana prerada posredništva među pojmovima tranzicije, transformacije, imaginacije, simbolike. Umjetnički rad nije nepomičan rigidan ili neovisan u svojim materijalnim utjecajima, ali navigiranjem i usmjeravanjem istih odrednica, odnosno njihovim (pre)formiranjem i umjetničkom intervencijom gradi se novo “nešto” iz “istog”.

Umjetnice/i Rene Hazulin, Kris Komljenović, Marija Josipović i Julek Ploski bave se postajanjima i transformacijama, odnosno zamišljanjem i gradnjom stvarnosti, budućnosti ili mogućnosti; odnosima fikcije i realnosti. Potencijalni životi sjemenki nježno zaštićenih krhkom glinom. Umjetnica Marija Josipović tako predlaže introspektivne geste kroz skrivanje i otkrivanje, riječima Roberta Morrisa: “Promjena je prihvaćena i posredništvo je implicirano, zamjena će rezultirati u drugačijoj konfiguraciji.” Umjetnica Rene Hazulin bavi se pitanjem vlastitog trans identiteta i vizualnim simbolima queernessa; njenim riječima to je “rad koji se bavi autentičnosti, trans identitetom, estetskim zahvatima i gender affirming careom”, konstruirani uzorci dijelova tijela; povlačenja između organskog materijala i sintetičkog. Partikularno tijelo i objektnost izuzetog kao takvo postaju artificijelni. Digitalne interpretacije postojećeg, imaginarne mogućnosti ne(opipljivog), fragmentirani narativi soundcape-a, teksturiranje i igra sa  materijom  obilježavaju radove ovih umjetnika/ca. Umjetnik Kris Komljenović manevrira kroz teme spekulativne fikcije. Interaktivnim soundscape-om evocira ambijente post-apokaliptičnih prostora te ga zanima nelinearno i interaktivno krojenje narativa i atmosfere. Dok glazbenik Julek Ploski obitava unutar ambijentalno – eksperimentalnog performansa/dj set-a koji svojom performativnom pozicijom posreduje elementom zvuka unutar izložbenog prostora.

Radovi nas pozivanju na sinaptičke asocijacije/geste traženja – poskakivanja, osluškivanja, nicanja poput kompaktnog “worldbuildinga” koji kroz svoje forme traži/otkriva/naslućuje pretpostavke koje zadaje materijalnost.

Vizualni identitet by Andro Giunio.

Rene Hazulin rođena je u Zagrebu 2003. godine. Nakon zvanja grafičke dizajnerice kojeg je stekla završivši grafički odjel Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu 2022. godine, upisuje Likovnu akademiju gdje trenutno pohađa treću godinu preddiplomskog studija na Odsjeku za Animirani film i nove medije. U svom radu bavi se tijelom, materijalnosti, transformacijom, queer tematikama s naglaskom na transrodna iskustva i problematike te odnosima između sintetičkog i organskog. Iako varira u medijima u posljednje vrijeme se fokusira na medije zvuka, performansa, instalacija i performativnih objekata.

Marija Josipović rođena je 1997. godine u Vinkovcima. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Osijeku, kiparski dizajner 2017. Studirala je na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku studiji Vizualnih umjetnosti, smjer Kiparstvo, 2017-2023. Sudjelovala je na Međunarodnoj kiparskoj radionici Jarčevac, MLU, Osijek, 2018. Sudjelovala je na 13. Studentskom seminaru skulpture u terakoti Kikinda, 2019. te na još četiri keramičke radionice. Predstavlja se filmom Dnevnik u programu studentskih filmova na 5. Filmskoj rundi 2020. Izlaže na skupnim izložbama One su tu, Vinkovci, 2021., Izložba terakote u Novom Sadu, 2019., Tijek i karakter rijeke u Galeriji Knifer u Osijeku 2021. Dobitnica je Dekaničine nagrade 2021. Sudjeluje na 17. Noći Muzeja: Između stvarnog i digitalnog, MLU, 2022. Izlaže samostalnu izložbu Objekti traume/ Transgresija življenog prostora u prostor umjetnosti, Galerija Knifer, Osijek, 2023. Dobitnica je nagrada natječaja za mlade umjetnike Ivan Kožarić i 1. mjesto za trodijelnu instalaciju pod nazivom  ̈Objekti traume ̈, 2023., Muzej Suvremene Umjetnosti, Zagreb.

Kris Komljenović rođen je 1999. godine u Zagrebu, gdje 2023. godine diplomira na Akademiji likovnih umjetnosti na smjeru Novih medija pod mentorstvom Nicole Hewitt. Sebe opisuje kao ‘umjetnika-multipraktika’ te se njegova praksa prožima kroz meki materijal, video, zvuk/glazbu, instalaciju, performans… što sve koristi kao alat za istraživanje identiteta, unutarnjih stanja te spekulativne budućnosti/prošlosti. Osim na završnim izložbama Akademije, Kris izlaže 2020. u Galeriji Sivoj na izložbi Post-Pandemic Art, 2023. u Mjesnom odboru Savica samostalno predstavlja svoje digitalne ilustracije, te 2024. godine samostalno izlaže nastavak svog diplomskog istraživanja, Homunkul, u galeriji Kocka u Splitu kao dio qFest festivala i sudjeluje u grupnom performansu Ja se skrivam, sakrit se ne mogu u Muzeju Suvremene Umjetnosti u Zagrebu u sklopu festivala Improspekcije. Ostvaruje suradnje s drugim umjetnicima poput Luke Švajde (Matèrie Ecrite i Immediate Irreality, 2023, KNAP, Improspekcije) Nike Pećarine (Zbogom Formi, MSU, Improspekcije, 2023.) i Mie Štark (Waldeinsamkeit, GMK, 2024.). Povremeno vodi i radionice poput Zine Workshop (u suradnji s AK Queer, Sveučilište u Regensburgu, Njemačka, 2023.) te Mikrokozmos (u suradnji s ALU, Pogon, 2024.). Kroz 2024. godinu sudjeluje u mentorskom programu BoSA Centra za istraživanje mode i odijevanja.

Julek Ploski stvaratelj je autentične niše na europskoj glazbenoj sceni unutar koje se kreće od 2018. kad je objavio svoj debitantski album Tesco. Ustrajavajući na hiperaktivnom i maksimalističkom naboju, ovaj umjetnik poseže za širokom lepezom zvučnih referenci – od digitalnih kolaža do baroknih i dekadentnih aluzija na kič kulturu 21. stoljeća.

Njegov zvučni vokabular u rasponu od metala do hiperpopa povremeno podsjeća na logiku umjetne inteligencije kojom je digitalni svijet zaražen i okupiran, što značajno proširuje raspon mogućnosti i stvara temelj za kreativne mogućnosti novim generacijama. Godine 2023. objavio je svoj treći album Hotel ***** (Orange Milk Records). U 2024. se očekuje izdanje njegovog četvrtog albuma (Mappa). Julek Ploski nas svojim stilom poziva da drugačije zamislimo stvari, iz jedne potpuno drugačije perspektive, i to mu polazi za rukom. Dva puta je bio izvođač na Unsound festivalu u Krakowu u Poljskoj, a član je europske glazbene platforme SHAPE+.

ROSE kolektiv grupa je tri autorice_a koja se bavi performansom i audiovizualnim instalacijama. Nastaje 2017. godine kada Bruna Jakupović, Lana Lehpamer i Ivor Tamarut upisuju Akademiju likovnih umjetnosti. Na završnoj izložbi Odsjeka za nove medije 2019. godine izvode prvi zajednički performans koji se bavi improvizacijom i interakcijom live zvuka i slike unutar zatvorenog loopa. Kolektiv se od tada nastavlja baviti idejama komunikacije, kolaboracije i improvizacije kroz kolektivnu umjetničku ekspresiju. Godine 2021. kolektiv izlaže u galeriji CEKAO site specific rad pod nazivom Working Spaces i u galeriji VN izvodi performans Speaking Spaces. Godine 2023. u Galeriji Miroslav Kraljević u sklopu rezidencije izlažu umjetničko istraživanje “ROSE <3“, iste godine sudjeluju na 63. Porečkom Annalu sa radom “ROSE VELVET” koji  kasnije izlažu u U10 Art Space-u u Beogradu.

Izložba (Pre/Formacije) rezultat je projekta NOVAci nastalog u suradnji WHW-a i Pogona – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade. Program nastaje na osnovi javnog poziva i ove godine provodi se po četvrti put, a osmišljen je kako bi se mladim kustosima/cama na početku karijere pružila potrebna infrastrukturna, organizacijska i mentorska podrška pri ostvarivanju prvih samostalnih kustoskih projekata. NOVAci tako djeluju kao platforma potpore za razvijanje znanja u području suvremene umjetnosti, s fokusom na praktično iskustvo u polju kustoskih praksi, koje često izostaje tijekom studija. U sklopu projekta, kustosice Ana Kovačić i Lea Vene više su mjeseci mentorirale ROSE kolektiv u pripremanju izložbe: od razvoja koncepta, susreta s umjetnicima, do odabira radova, dizajniranja postava i izvještavanja o projektu.

Program podržavaju:
Ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba
Ministarstvo kulture i medija RH
Zaklada Kultura nova