Marwa Arsanios • Lela Čermak • Dora Economou • Vlatka Horvat • Yota Ioannidou • Sanja Iveković • Adela Jušić • Gülsün Karamustafa • Rajkamal Kahlon • Theo Prodromidis • Marta Popivoda i Ana Vujanović • Mujeres Públicas • Želimir Žilnik •

Nazvana po stihu pjesme 25. svibanj (1978.) pjesnikinje, glumice i anarhistice Katerine Gogou (1940. – 1993.) izložba Otvorit ću vrata ravno, ravno u vatru polazi od figure partizanke u isprepletenim povijestima antifašističkih borbi u Jugoslaviji i Grčkoj i poslijeratnim konstelacijama Hladnog rata. Izložba je nastala u dijalogu s iLianom Fokianaki i u suradnji sa State of Concept Athens.

Izložba nastaje na pozadini društvenog krajolika složenih jugoslavensko-grčkih odnosa smještenih u slične, ali povijesno različite, političke pozicije na evropskoj polu-periferiji, čije su povijesti antifašističkog otpora vođene i inspirirane komunističkim idejama otišle u neočekivanim smjerovima. U obje zemlje recentna repatrijarhalizacija društva tek je jedna od mnogih nuspojava političkih kriza povezanih s vazalskom pozicijom unutar Evropske unije koja za posljedicu ima ukidanje radničkih prava, pauperizaciju, porast rasizma i fašizma. Izložba ne vidi figuru partizanke kao junački trop spasenja ili fusnotu davnih vremena ovih povijesti, već kao načelo prakse koje usmjerava današnjicu. U nastojanju da združi različite glasove i pristupe koji se opiru trenutnim uvjetima ponovne tradicionalizacije, nametanja patrijarhata i devastirajućeg kapitalističkog rasta, izložba se dotiče ključnog pitanja: tko su partizanke danas?

Imajući na umu utjecaj i inovativno sudjelovanje žena u povijesnim i kulturnim dinamikama ne samo u jugoslavenskoj partizanskoj borbi već i u široj povijesti, borkinje i aktivistice mogu se smatrati partizanima među partizanima čije se potpune povijesti i utjecaj u raznim revolucionarnim procesima tek trebaju sveobuhvatno istražiti i priznati.

Polazeći od međupovezanost jugoslavenske i grčke partizanske povijesti, iskustava pobjede i poraza različitih temporalnosti revolucionarnog ženskog angažmana, izložba ih povezuje sa širim oslobodilačkim i antikolonijalnim borbama te suvremenim feminističkim zahtjevima za potpunu društvenu alternativu. Otvorit ću vrata ravno, ravno u vatru ocrtava kako individualni glasovi i geste srastaju u kolektivne pokrete mapirajući neke od mogućih struja emancipatorske participacije žena koje teku duboko i široko te utječu u zajedničku bujicu borbi.