Premda je i dalje uobičajeno smatrati da “karta nije teritorij” – što znači da se život ne može zamijeniti informacijskim sadržajem niti se na njega svesti – golemo širenje prikupljanja podataka putem digitalnih nanotehnologija i integriranih mreža upućuje na to da su kvalitativne transformacije upravnog vladanja postale moguće već pukom kvantitetom dostupnih podataka. Je li san o totalnom upravljanju na rubu toga da postane realnost, u kojoj je akcija na karti istodobno i akcija na teritoriju? “Ničeg se ne morate bojati ako ništa ne krijete” postao je refren ideologa realnih informacija, ali biti individua znači imati i nešto što je skriveno. Umjetnici su tek nedavno počeli iskazivati trajnije zanimanje za fenomen prikazivanja, klasifikacije i prikupljanja informacija – ukratko, za ono što bismo mogli nazvati estetikom podataka.

Izložba Dataesthetics / Estetika podataka okuplja dvanaest umjetnika i umjetničkih kolektiva koji podatke koriste kao umjetnički materijal. Baveći se kognitivnim kartografiranjem, diskurzivnim oblicima i predviđanjem proizvodnje znanja i istraživanja kao samosvojne umjetničke prakse (a ne uvodom u proizvodnju umjetničkog rada), predstavljeni umjetnici nastoje utemeljiti heuristički i društvenokritički potencijal upotrebe podataka.
Stephen Wright