Tranzicije koje se događaju u armenskoj društvenopolitičkoj, ekonomskoj i kulturnoj situaciji od sredine 1980-ih do danas razvijale su se usporedno s intenzivnim promjenama u situaciji lokalne suvremene umjetnosti. Pad Sovjetskog Saveza, objava nezavisnosti, rat u Karabahu, kriza ekonomskog, društvenog i političkog sistema, kao i sistema kulturalnih konstrukta, te napredovanje neoliberalne kulture – sve to je pozadina za prakse i diskurse koji se razvijaju na sceni armenske suvremene umjetnosti, čiji se zamršeni međuodnosi mogu opisati kao trajni otpor. Prezentacija će pokušati razotkriti povijesni kontekst i analizirati srž i oblike tog otpora, prikazujući neke projekte, slike i videofragmente iz radova Hamleta Hovsepjana, Armana Grigorjana, Karine Matsakjan, AZAT-a, Karena Andreasjana, Sonje Abgarjan, Tigrana Hačaturjana, Arevik Arevšatjan, Rubena Grigorjana, Vagrama Agasjana i drugih.

Ruben Arevšatjan je umjetnik, likovni kritičar, nezavisni kustos, koji živi i radi u Erevanu. Diplomirao je na Erevanskom institutu za lijepe umjetnosti i kazalište, odsjek kiparstva. Predaje povijest umjetnosti na odsjeku za lijepe umjetnosti Armenskog otvorenog sveučilišta. Od 1997. do 2004. umjetnički je direktor kulturnog centra Hay-Art, autor je brojnih kritičkih tekstova u lokalnim i međunarodnim časopisima i publikacijama. Njegovi kritički članci razmatraju aktualne probleme armenske suvremene umjetnosti, arhitekture, teorije umjetnosti i umjetničkog obrazovanja. Kustos je i suradnik lokalnih i međunarodnih projekata kao što su Velika atrofija, Paralelna stvarnost, Tri tendencije, Zbogom, Paradžanovu, Lokalni moderniteti… Zajedno s Georgom Schoellhammerom organizator je istraživačkog projekta Slatke šezdesete.

Podrška:
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva