Izložba Umjetničke ekologije svaki dan (Artistic Ecologies Every Day) inicira dijalog između dvije umjetnice – Vlatke Horvat i Marine Naprushkine – čije specifične prakse povezuju praktične i spekulativne, osobne i političke, umjetničke i aktivističke senzibilitete. Korištenjem interdisciplinarnih i suradničkih formata obje umjetnice nastoje rekonfigurirati društvena i fizička ograničenja u svom neposrednom okruženju. Izložba okuplja njihove recentne i novonastale radove koji uključuju slike, instalacije, fotografije i video radove kao i radionicu Marine Naprushkine u sklopu ovog projekta. Naziv izložbe Umjetničke ekologije svaki dan odnosi se na „ekologiju prakse“ koju Isabelle Stengers definirala kao „alat za promišljanje onoga što se događa“ – alat koji „nikad nije neutralan“. Izložba pristupa umjetničkim ekologijama kao procesu koji uključuje aktivnosti koje se rade svaki dan. Te aktivnosti – u obliku malih gesti, osobnih rituala i samonametnutih zadataka – postaju provizorni alati i strategije koji su relevantni široj zajednici.

Marina Naprushkina većinom radi izvan institucionalnih prostora, i to u suradnji sa zajednicama i aktivističkim organizacijama. U Galeriji Nova izlaže novonastalu seriju velikih šarenih slika Birds with the People (Ptice s ljudima, 2022.), inspiriranu maljevankom – tradicionalnim amaterskim slikama koje su slikale ženske zajednice u Bjelorusiji, Ukrajini i Poljskoj a svrha im je bila ukrašavanje kućnih prostora. Reinterpretacijom ovog formata Naprushkina kombinira motive tradicionalnog folklora s referencama na val antirežimskih protesta u Bjelorusiji 2020. i 2021. godine koji od tada nisu prestali niti na jedan dan. Ona izlaže i seriju printeva – Every Day, School Books (Svaki dan, Udžbenici) i video rad Future (Budućnost, 2020), koji govore o emancipacijskim borbama – neprekidnim protestima, mitinzima i štrajkovima koji traju – koje utjelovljuju međusobnu podršku i solidarnost.

Vlatka Horvat radi skulpture, instalacije, crteže, performans, fotografiju, video radove i tekstove. Njezini radovi u različitim kontekstima često istražuju generativne mogućnosti ograničenja. Samonametnute restrikcije kao i one koje već postoje u određenim kontekstima, mjestima i okolnostima postaju vodeći princip njezinih projekata čiji je cilj transformirati svakodnevicu i ustaljenost. Naglašavanjem onoga što je već prisutno, kako bi se privukla pažnja na trenutna stanja i događanja, te istovremeno sugerirala mogućnost da stvari mogu biti drugačije, njezini radovi pozivaju gledatelja da pobliže sagleda odnos između različitih činilaca, kako ljudskih tako i onih ne-ljudskih, živih i neživih. Horvat izlaže novu seriju fotografija pod nazivom Ways Across (Preko 2022.), koje dokumentiraju provizorne mostove napravljene od nađenih štapova i dasaka na koje je nailazila tokom svojih svakodnevnih šetnji u jednoj šumici. U podrumskom prostoru izlaže i svoj recentni video rad Until the Last of Our Labours Is Done (Sve dok nam ne završe i posljednji napori, 2021) koji istražuje interakciju između ljudskih bića, predmeta i prirode. Rad razmatra proces putovanja koji se ovdje otkriva kao nemoguć poduhvat čije odredište je uvijek koliko nepoznato toliko i očigledno izvan domašaja. Izložba uključuje i nove skulpturalne/kolažne radove kao i njezinu umjetničku knjigu To See Stars over Mountains (Vidjeti zvijezde iznad planina, 2022.) koja okuplja 365 radova na papiru koje je Horvat radila svaki dan tijekom godine dana.

Temeljeći svoj rad na ekološkom pristupu umjetničkoj proizvodnji, obje umjetnice koriste jeftine i lako dostupne materijale, tjelesne geste, oblike te suradničke i prakse brige. S ciljem da se otkriju i rekonfiguriraju ograničenja i nasilje postojećih društvenih struktura i sustava, izložba ponovno zamišlja odnose između tih sustava i opire se njihovoj ekstraktivističkoj logici. Dijalog između umjetnica istražuje i nanovo pronalazi umjetničko polje kao ujedno utočište i mjesto za stvaranje novih saveza.

Izložba Artistic Ecologies Every Day je prvi događaj u sklopu projekta Artistic Ecologies: New Compasses, Tools and Alliances koji je WHW nedavno započeo u suradnji s Rijksakademie van beeldende kunsten, Amsterdam i Neue Nachbarschaft/Moabit.

U sklopu WHW projekta za razvoj publike Ciklus približavanja održat će se stručna vodstva tijekom trajanja izložbe.

Projekcije video radova Until the Last of Our Labours Is Done Vlatke Horvat i Future Marine Naprushkine podržao je Hrvatski audiovizualni centar HAVC.

Razgovor s Marinom Naprushkinom dijelom je programa Povijest umjetnosti i društva: Umjetničke ekologije.

Marina Naprushkina će 8. rujna održati radionicu u Živom ateljeu s kolektivom Žene ženama u sklopu suradnje s platformom Zajednice učenja.

ŽIVOTOPISI:

Vlatka Horvat u svom radu koristi različite medije i forme izražavanja – od skulpture, instalacije, crteža, kolaža i fotografije do performansa, videa, pisanja i izdavaštva. Rekonfiguriranjem prostora i društvenih odnosa koji u njemu djeluju, njezini projekti često prerađuju prekarne odnose između tijela, predmeta, materijala, arhitekture i pejzaža. Radovi Vlatke Horvat izlagani su međunarodno u različitim kontekstima – u muzejima i galerijama, izvedbenim prostorima i festivalima kao i u javnom prostoru – a nalaze se i u mnogim javnim i privatnim kolekcijama. Rođena je u Čakovcu, a sa 17 godina preselila se u SAD te tamo provela dvadeset godina. Trenutno živi u Londonu i predaje na Odsjeku za likovnu umjetnost na Central Saint Martins / University of the Arts London. www.vlatkahorvat.com

Marina Naprushkina je umjetnica, feministica i aktivistica. Njezina umjetnička praksa uključuje video, performans, crtež, instalaciju i tekst. Naprushkina uglavnom radi izvan institucionalnih prostora u suradnji sa zajednicama i aktivističkim organizacijama. Usmjerena je na stvaranje novih formata, struktura i organizacija utemeljenih na samoorganizaciji koja se preklapa u teoriji i praksi. Naprushkina je 2007. osnovala Ured za anti-propagandu koji se bavi strukturama moći u nacionalnim državama.

Naprushkina je 2013. potakla osnivanje inicijative Neue Nachbarschaft/Moabit koja je postala jedna od najvećih inicijativa u Berlinu te izgradila jaku zajednicu ljudi s migrantskim i izbjegličkim iskustvom kao i onih bez njega.

Dobitnica je nagrade za kulturu Princess Margriet koju dodjeljuje ECF (2017.) te umjetničke nagrade Sussmann (2015.). Sudjelovala je na bijenalu u Kijevu (2017.), na 7. bijenalu u Berlinu (2011.), 11. međunarodnom bijenalu u Istanbulu (2009.). Naprushkina predaje na Universität der Künste u Berlinu.

Program podržavaju:

Program Kreativna Europa Europske komisije
Ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo

Hrvatski audiovizualni centar HAVC
Foundation for Arts Initiatives
Ministarstvo kulture i medija RH
Zaklada Kultura nova
Kolekcija Kontakt/ ERSTE Fondacija