Goran Đorđević, Miklós Erdély , Andreas Fogarasi , Guerilla Art Action Group, Tibor Hajas, Sanja Iveković, Andreja Kulunčić, David Maljković, Dimitrije Bašičević Mangelos, Vlado Martek, Piet Mondrian, Ciprian Mureşan, Deimantas Narkevičius, Novi Kolektivizam, Andrzej Partum, Gyula Pauer, Tomo Savić – Gecan, Sean Snyder, Tamás St.Auby, Mladen Stilinović, Bálint Szombathy, Milan Trenc, Ultra-red, Vježbe kreativnosti (Miklós Erdély i Dóra Maurer).

Stara zgrada Muzeja suvremene umjetnosti, Katarinski trg 2, Zagreb
Galerija Nova, Teslina 7, Zagreb

Izložbene cjeline:
Čim ujutro otvorim oči, vidim film (kino klubovi & Genre Film Festival/GEFF) / – Ana Janevski (Muzeum Sztuki Nowoczesnej w Warszawie)
Didaktička izložba: apstraktna umjetnost
Ideologija dizajna: Fragmenti o istoriji jugoslovenskog dizajna
Simpozij Wroclaw’70

Izložba Umjetnost uvijek ima posljedice otvara se 8. svibnja, na Dan oslobođenja Zagreba 1945. Danas, u vremenu epohalnog prestrojavanja u odnosu na Drugi svjetski rat i tendencije izjednačavanja nacizma i komunizma pod općenitom odrednicom “totalitarizma”, taj odabir datuma posveta je emancipatorskoj sekvenci Narodno-oslobodilačke borbe kao temeljnom uporištu iz kojeg možemo gledati u budućnost. Umjetnost uvijek ima posljedice bavi se “politikom izlaganja” te uključujući povijesne radove i nove produkcije, arhivsku građu i istraživačku dokumentaciju, rekonstruirajući i reinterpretirajući paradigmatske umjetničke i izložbene pozicije od 1950-ih godina do danas, ukazuje na povijesni kontinuitet srodnih umjetničkih eksperimenata koji propituju društvenu ulogu umjetnosti.

Premda predstavlja mnoge povijesne radove, izložba nema pretenzije biti “muzejska” ni na razini konceptualne koherencije, ni muzejskim postavom. Izložba proizlazi iz dvogodišnjeg suradničkog projekta organizacija tranzit.hu iz Budimpešte, Muzeum Sztuki iz Lodza, Centar za nove medije kuda.org iz Novog Sada i Što, kako i za koga/WHW iz Zagreba.

Kroz različite formate projekt se bavio temama vezanim za modernističko nasljeđe i zajedničku povijest, kroz rekontekstualizaciju različitih umjetničkih praksi, od kojih mnoge nisu usmjerene ka proizvodnji umjetničkih objekata i njihovom estetskom vrednovanju, već medijaciji i komunikaciji umjetničkog djela s publikom širom od uobičajene galerijske.

Istraživanje je bilo usmjereno na specifične povijesne, ekonomske i političke okolnosti, ali i na formiranje međunarodno priznatih “univerzalnih” normi, u odnosu na koje predstavljene umjetničke prakse nastoje afirmirati povijesni kontinuitet i propitivati vlastiti kontekst. Kao rezultat višegodišnje suradničke prakse, izložba Umjetnost uvijek ima posljedice temelji se na privremenoj i trenutnoj konstelaciji poduzetih istraživanja nastojeći povući paralele i označiti dodirne točke različitih srodnih praksi, te unatoč naglasku na umjetničkoj produkciji iz istočne Europe, ni u kojem smislu nema ambiciju ponuditi homogenizirajuću sliku “istočnoeuropske” umjetnosti posljednjih desetljeća, niti se povinovati statistikama kao politici reprezentacije. Umjetnost uvijek ima posljedice polazi od umjetnosti “bivše” istočne Europe imajući na umu pitanje rumunjskog filozofa Ovidia Tichindeleana “Kakvog smisla imaju diskusije o istočnoeuropskim prijeporima o komunizmu, ako ne kao izvor za obnovu lijeve teorijske tradicije?”. Izložba pristupa pitanju odnosa prema kolektivnoj amneziji progresivnih dostignuća prošlosti, pokušavajući ponuditi estetsko-političku slagalicu koja nam može pomoći reformulirati pitanja vezana za današnji trenutak akutne krize političke imaginacije nastale kao posljedica tektonskih pomaka nakon 1989., kao i za mjesto i ulogu umjetnosti danas ? koja pitanja ona može otvoriti, kojih se ne uspijeva dotaknuti, na koji se način umjetnost nosi sa svojim (ne)mogućnostima?

Naslov Umjetnost uvijek ima posljedice preuzet je iz konceptualnog teksta Mladena Stilinovića Tekst nogom iz 1984., i upućuje na istraživanje odnosa koji umjetnost ima na realnost, ali i na jednaku važnost unutrašnjih, bitno umjetničkih procedura kojima se umjetnost opetovano ‘ograničava’ na polje umjetnosti.

Izložba se odvija u prostoru barokne palače Kulmer na Katarininom trgu u Zagrebu, a predstavljeni umjetnički radovi i istraživanja sučeljeni su s materijalnom i ideološkom memorijom same zgrade koja je godinama služila kao glavni prostor Galerije suvremene umjetnosti, kasnije preimenovane u Muzej suvremene umjetnosti. Privremeno zauzimanje lokacije bivše zgrade muzeja poziva na čitanje predstavljenih radova u odnosu na pitanja uloge i odgovornosti javnih institucija umjetnosti, načina na koje se pozicioniraju prema ekonomskim i ideološkim okvirima i pridonose formiranju kulturnih utjecaja i hegemonizaciji određenih normi.

Kustosi_ce: Dóra Hegyi i Zsuzsa László (tranzit.hu), Magdalena Ziolkowska i Katarzyna Sloboda (Muzeum Sztuki Lodz), kuda.org i Što, kako i za koga /WHW.

Podrška:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba
Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva