Izložba There is no magic. There is always a story Vadima Fishkina i Nike Radić odvija se u okviru projekta kustosice Martine Kontošić Supostojanje: Prostori svjetla. Kroz mogućnosti rematerijalizirane umjetničke proizvodnje suodnosima zvuka, svjetla i pokreta projekt istražuje modele rekonfiguracije ekonomije pažnje unutar galerijskog prostora.

Inicirajući susret radova Radić i Fishkina, izložba stavlja u relaciju ovo dvoje snažnih umjetničkih osobnosti kako bi omogućila dijalog njihovih praksi i interakciju s mjestom izlaganja, pažnjom i sudjelovanjem publike. Fishkinova praksa temelji se na nematerijalnosti i efemernosti, a njegove instalacije prema riječima kustosice Inke Arns proizvode metafizičko, čineći ga privremeno vidljivim. S druge strane, Nika Radić usmjerena je proučavanju kompleksnih slojeva komunikacije kroz kretanje, geste i verbalnu ekspresiju, s osobito izraženim osjećajem za integraciju prostora izlaganja u svoj rad.

I dok Fishkinov rad Doorway (2015.) i Bubble (2021.) Nike Radić naizgled otvaraju nove prostore u koje publika ipak ne može ući, radovi Vernissage (Radić, 2012.) i Magic Button (Fishkin, 2007.) čine kolaborativnu instalaciju koja otvoreno i neposredno komunicira u istom prostoru, međusobno, ali i s posjetiteljima.

Izložba inicira suradnju autora i preklapanje njihovih radova koji brižno doziranom materijalnom i sadržajnom dinamikom svjetla i zvuka otvaraju nove oblike koegzistiranja u istom prostoru. Radovi supostoje s galerijom i omogućavaju joj da prazninama, vlastitim svjetlom ili njegovim izostankom nadopunjava koncept, kao što i posjetitelji sudjeluju u slojevima slobodnih interpretacija koje, s obzirom na aktualni društveni kontekst, u isto vrijeme mogu biti i tjeskobne i oslobađajuće.

Vadim Fishkin (Penza / SSSR 1965.) živio je u Moskvi do 1996. godine, a sada živi i radi u Ljubljani. 1986. diplomirao je na Moskovskom institutu za arhitekturu (MARCHI). Fishkinovo glavno područje istraživanja su znanost i njene metode proučavanja, a tehnološki napredak koristi prvenstveno u poetske svrhe. Mnoge njegove instalacije, skulpture, fotografije i crteži pokazuju snažan smisao za humor. Njegov je rad međunarodno izlagan na brojnim skupnim i samostalnim izložbama, uključujući četiri Venecijanska bijenala (1995., 2003., 2005., 2017.), Manifestu 1 u Rotterdamu, 3. Istanbulsko bijenale, 9. Shanghai Biennale, Centar za umjetnost i medije ZKM u Karlsruheu, Secesiju u Beču, Modernu galeriju u Ljubljani, Galeriju Gregor Podnar u Ljubljani i Berlinu, Galeriju Škuc u Ljubljani, Centar za suvremenu umjetnost u Moskvi, Palazzo dell Ragione u Milanu, MACRO u Rimu, Isabella Stewart Gardner Museum u Bostonu i dr.

Nika Radić (Zagreb, 1968.) nakon kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, završava i studij povijesti umjetnosti u Beču. Od apolitičnosti ranih radova i izražavanja u tradicionalnim skulpturalnim formama, u dvijetisućitima se okreće postkonceptualnoj umjetničkoj praksi. Ne pripadajući u potpunosti jednom kontekstu i naviknuta na prevođenje s različitih jezika, kao i na prevođenje iskustava ljudi, odražava to iskustvo i u svojoj umjetnosti. Njezini najnoviji radovi rezultat su istraživanja kako se druge discipline bave izazovima komunikacije. Izlagala je na brojnim izložbama od kojih su recentnije: My Voice Will Go With You, Kunstverein am Rosa-Luxemburg-Platz, Berlin, Yurei, KIT, Kyoto, Puno putujemo MKC, Split, My Daily Room, Berlin Weekly, Berlin, Doma, MUO, Zagreb. Dobitnica je više nagrada i rezidencijalnih boravaka među kojima su i Nagrada Radoslav Putar, ArtsLink stipendija na Sveučilištu Vanderbilt u Nashvilleu i Villa Kamogawa Goethe Instituta u Kyotu. Živi i radi u Berlinu.

Martina Kontošić (Zagreb, 1981.) diplomirala je povijest umjetnosti i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kustosica je i producentica projekata u kulturi, koordinatorica i suvoditeljica projekata u domeni novih medija i produkcije radova suvremenih umjetnika. Radi kao stalna suradnica na projektima u udrugama WHW i Kurziv.

Nakon što je u 2020. ideja supostojanja kao ravnopravne suradnje i nenametljivog zajedničkog bivanja u prostoru Galerije Nova istraživana kroz zvuk, u 2021. proces je projektom Supostojanje II: Prostori svjetla nadograđen još jednom potencijalno asertivnom formom – svjetlom. Program se u ovoj godini realizira kroz više produkcijskih i diskurzivnih događanja u fizičkom prostoru i online. Izložbi There is no magic. There is always a story prethodila su događanja s umjetnicima Hrvojem Hiršlom i Ivanom Marušićem Klifom. Hrvoje Hiršl u ožujku realizirao je prezentacijsku instalaciju i predavanje Limit reprezentacije. U travnju su Luka Bosanac, Ivan Jamić, Vita Jončić, Ivana Škvorčević, Elena Štrok i Lara Varat, šest autora i autorica različitih profila u dinamičnoj međusobnoj komunikaciji, uz mentorstvo Ivana Marušića Klifa, izgradili višedijelnu svjetlosnu instalaciju Zone prisutnosti u prostoru Galerije Nova.

Razgovor s Vadimom Fishkinom dijelom je diskurzivnog programa Povijest umjetnosti i društva: solidarnost u kriznim vremenima.

Program podržavaju:
Grad Zagreb
Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske
Zaklada Kultura nova