Pod okriljem ideje supostojanja kao nenametljivog zajedničkog bivanja u prostoru, kroz višemjesečnu komunikaciju i gradnju odnosa, četvero je umjetnika/ca istražilo specifične rukavce značenja i kontekst koji pojam supostojanja obuhvaća. Učinili smo to odabravši zvuk kao asertivni osjetilni podražaj, koji ne čeka svoj red već ustrajava na borbi za dominacijom. Ta karakteristika čini ga prikladnom alegorijom glorifikacije kompetitivnosti. Neprekidno nadmetanje pod svaku cijenu i nauštrb empatije i solidarnosti izuzetno je problematična točka suvremenog društva koja se prelijeva i u prostor kulture, u praksu koja bi ju trebala konfrontirati. Vanja Babić, Jasna Čagalj, Luana Lojić i Maja Rivić u suradnji s kustosicom Martinom Kontošić grade svoj privremeni zajednički prostor primarno zvukom u složenom suodnosu s drugim zvukovima, fizičkim kontaktom i poljem vizualnog i virtualnog, odbijajući pritom izložbu i prostor galerije pretvoriti u još jedno polje rivalstva. U tom zahtjevnom procesu širi društveni fenomeni preslikavaju se u mikrosituaciju galerijskog prostora pretvarajući izložbu u eksperiment te održavajući krhki balans između radova kao ravnopravnih samostalnih entiteta od kojih svaki ima svoj glas, i izložbe kao cjeline koja komunicira zajedničku poruku.

Ovom izložbom u njenom sadržajnom, ali što je i jednako važno – produkcijskom pristupu, nastojali smo izmaknuti se zamki reproduciranja nadmetanja kao obrasca ponašanja kojega potiče aktualni društveno-ekonomski sustav. Štetne učinke politika i metoda kompetitivnosti pokušavamo osvijestiti i minimizirati, makar u vlastitom krugu i vlastitim primjerom, postavljajući izložbu kao višeslojni inkluzivni prostor eksperimenata i suradnji u kojem granice između osobnog i javnog, vanjskog i unutarnjeg nisu posve jasne.

U sklopu izložbe svaki utorak u 19 sati, kao i u više drugih nenajavljenih termina Maja Rivić će održati izvedbu unutar izložbenog postava, a u razgovoru nakon izvedbe pridružit će joj se i umjetnik ili umjetnice s kojima dijeli prostor.

Vanja Babić (1984., Zagreb) diplomirao je nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a prije studija na Akademiji diplomirao je na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu. Njegovi su radovi često utemeljeni na principu društvene prakse, propitujući svakodnevne granice koje utječu na živote pojedinaca. Njegovo mu je osobno iskustvo glavna inspiracija i motiv za intervenciju u svakodnevne situacije. Za njega je rad iskrena reakcija na okolinu u kojoj živi te kroz njega nastoji ukazati na probleme u sistemu.

Jasna Čagalj (1989, Split) završila je preddiplomski studij filma i videa na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Godine 2015. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je 2018. magistrirala animaciju i nove medije. Djeluje pod raznim pseudonimima.

Luana Lojić (1991., Pula) diplomirala je na Odsjeku za animaciju i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bavi se primijenjenom biofilijom. Od poezija za kamenje do živih instalacija, videa, filma i live art-a koji tematiziraju odnos čovjeka sa sustavima, percepcijom i materijalnostima što ga okružuju, u svom radu nastoji shvatiti prirodne procese izvan i unutar pojma osjetila. 1/6 je umjetničkog kolektiva za interdisciplinarno djelovanje znanosti i umjetnosti Ljubavnice te kolektiva M28.

Maja Rivić (1982., Zagreb) diplomirala je na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, na londonskom Sveučilištu Middlesex završila je jazz i suvremeno pjevanje/aranžiranje, a trenutno je na završnoj godini diplomskog studija Novih medija na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Sudjelovala je u performansima Loupoa Abramovicija i Tomaža Groma, a koautorica je performansa s plesačicom Silvijom Dogan i montažerkom Ivom Gavrilović. Vokalistica je u jazz orkestru Mimika, free impro kvartetu MILK, kolektivu Živa Voda, Maja Rivić Septet-u, te surađuje s Jazz Orkestrom HRT-a i Darkom Rundekom.

Martina Kontošić (1981., Zagreb) diplomirala je povijest umjetnosti i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i specijalizirala menadžment turizma na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kustosica je i producentica projekata u kulturi, koordinatorica i suvoditeljica projekata u domeni novih medija i poticanja produkcije radova suvremenih umjetnika. Radi kao suradnica na projektima u udrugama WHW i Kurziv.

Izložba se odvija u okviru programa Galerije Nova i projekta kustosice Martine Kontošić Supostojanje: Prostori zvuka. Istražujući ulogu umjetnosti i kulture kroz kontekstualizaciju iskustava u području umjetnosti zvuka, nastojimo kreirati prostor suradnje i razmjene znanja i iskustva izmičući se logici kompetitivnosti suvremenog društva. Program će se u ovoj godini realizirati kroz više produkcijskih i diskurzivnih događanja u fizičkom prostoru i online. Sljedeće događanje u sklopu projekta, panel pod nazivom “Razgovor o kuriranju zvuka” koji je bio odgođen iz osjećaja odgovornosti prema zdravlju naših posjetitelja, bit će održan početkom listopada.

“Anything heard makes demands” parafraza je citata “Anything viewed makes demands” teoretičara i umjetnika Paula Ziffa iz njegovog članka “Anything Viewed” iz 1979.

Program podržavaju:
Foundation for Arts Initiatives
Grad Zagreb
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Zaklada Kultura nova