Utemeljena 2003. godine u Petersburgu, platforma Chto delat?, čiji naziv dolazi iz romana ruskog pisca Nikolaja Černiševskog, i Lenjinovog političkog teksta Što da se radi? iz 1902., kolektivna je inicijativa usmjerena prema stvaranju i razvoju dijaloga između teorije, umjetnosti i aktivizma, i o mjestu umjetnosti i poetike u tom procesu. Chto delat? uključuje umjetnike, kritičare, filozofe i pisce, i od 2003. godine izdaje novine namijenjene repolitizaciji ruske intelektualne kulture u njenom širem međunarodnom kontekstu.

U okviru izložbe u Galeriji Nova, koja je ujedno i prva samostalna izložba u sedam godina djelovanja kolektiva, Chto delat? je uredio posebni broj novina pod nazivom Kako raditi politički film s tekstovima Jean-Luca Godarda, Stefana Jonssona, Joanne Richardson, Hito Steyerl, Dmitrija Vilenskog i Petera Watkinsa.

Izložbena instalacija, koja uključuje zidne slike Nikolaya Oleynikova kreirane za prostor galerije i presjek video stvaranja kolektiva u proteklih sedam godina rada, reflektira se na potencijal političkih projekata društvene emancipacije i kolektivizma. Izložba ujedno postavlja pitanje o povijesnoj nužnosti i djelotvornosti određene umjetničke metode u pojedinom društvenom kontektu, propitujući načine djelovanja i ključne utjecaje na rad kolektiva Chto Delat?.

Video Graditelji (2005) inspiriran je slikom Viktora Popkova Graditelji Bratska iz 1961. godine, i postavlja pitanje o tome što doista znači biti protagonist određenog povijesnog trenutka, ne samo stajati na pragu velikih promjena, nego i moći shvatiti u čemu je bit transformacije društva, te je realizirati.

Ljuti ljudi sendviči ili u pohvalu dijalektike (2006) temelji se jednoj od najsnažnijih Brechtovih pjesama. Nastao u suradnji s aktivističkim grupama Radnička demokracija i Pokret otpora Pjotr Aleksejev, video vizualizira mogućnosti protesta u obliku teatralnog performansa u urbanom prostoru.

Kronika perestrojke (2008, autor Dmitry Vilensky) sastoji se od arhivskih snimaka demonstracija u Lenjingradu u periodu od 1987-1991. Kako perestrojka polako odlazi u povijest, danas je vidimo na drugačiji način nego prije dvadeset godina, i video se reflektira na nju iz kritičke perspektive današnjeg stanja cinizma i otuđenja u Rusiji.

2+2 vježbanje Godarda (2009) nastao je nakon policijske racije na seminar Chto delat? u Nižnom Novgorodu, kada je policija tražila od sudionika seminara da izbrišu sve video zapise. Suprotno uvjerenju da je brisanje video zapisa ujedno i uništenje pamćenja, 2+2 vježbanje Godarda pokazuje da možemo ne samo dokumentirati represiju, već i oblikovati svoj vlastiti prostor interpretacije, i pisati svoju vlastitu povijest.

Video radovi koji čine Songspiel trilogiju – Perestroika–Songspiel (2008-2009), Partisan Songspiel. Beogradska priča (2009), i najnoviji rad kolektiva – Songspiel nebodera (2010), strukturirani su kao antičke tragedije; dramatis personae su podijeljene u kor i grupu protagonista. Likovi u Perestroika–Songspiel ključni su tipovi vremena perestrojke, svaki sa svojom posebnom vizijom: demokrat, poslovni čovjek, revolucionar, nacionalista, feministkinja. Slično strukturirana, Partisan Songspiel bavi se transformacijom socijalističke prošlosti u današnji neo-liberalni sistem, i istražuje intelektualne posljedice promjena nastalih nakon 1989. Liberali, nacionalisti, ratni veterani, raspravljaju o promjenama u vlastitoj političkoj poziciji od vremena raspada Titove Jugoslavije do danas. Songspiel nebodera temelji se na analizi konflikta nastalog oko planiranog Okhta centra i Gazprom nebodera u Petrogradu, i na dokumentima iz društvenog i političkog života Rusije.

Dosadašnji brojevi novina Chto delat? mogu se naći na internet stranici kolektiva.

Podrška:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba
Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva