Umjetnici_e: Brook Andrew, Ardmore Ceramic Art, Arte Partisano, Ariella Azoulay, Hicham Benohoud, Chto Delat?, Phil Collins, Carole Condé & Karl Beveridge, Emory Douglas, Primitivo Evanán Poma &Asociación de Artistas Populares de Sarhua, Núria Güell & Levi Orta, Dmitry Gutov & David Riff, Adelita Husni-Bey, Iconoclasistas, Abbas Kiarostami, Runo Lagomarsino, Darcy Lange, Victoria Lomasko, Marcell Mars, Azzedine Meddour, Mujeres Públicas, Daniela Ortiz, Trevor Paglen & Jacob Appelbaum, Trevor Paglen, D. A. Pennebaker, Hannah Ryggen, Catarina Simão, Mladen Stilinović, Straub–Huillet, Subtramas, Traficantes de Sueños, Lidwien van de Ven, Cecilia Vicuña, Carla Zaccagnini, Želimir Žilnik

Pojam “stvarno korisno znanje” nastao je u ranom 19. stoljeću kad su radnici osvijestili potrebu da sami organiziraju vlastito obrazovanje. Radničke organizacije u Ujedinjenom Kraljevstvu koristile su se ovim pojmom 1820-ih i 1830-ih godina da bi opisale korpus znanja koji je uključivao različite “nepraktične” discipline poput politike, ekonomije i filozofije, i koji je bio suprotan onome što su njihovi poslodavci proglasili “korisnim znanjem”, u koje se sve više ulagalo s ciljem rasta poslovanja, te se financirala edukacija radnika u “primjenjivim” vještinama i strukama poput tehničkih, fizike, kemije ili matematike. I dok “korisno znanje” djeluje kao sredstvo društvene reprodukcije i održava status quo, “stvarno korisno znanje” zahtjeva promjene time što razumije uzroke eksploatacije i njezinu ulogu unutar vladajuće ideologije. U pitanju je kolektivna, emancipacijska, teorijska, emotivna, informativna i praktična potraga čiji je prvi korak utvrditi ono što još ne znamo.

Izložba se naslovom osvrće na klasne borbe ranog kapitalizma te potiče na propitivanje što je “stvarno korisno znanje” iz suvremene perspektive. Način na koji društva definiraju i distribuiraju znanje pokazuje kakva je njihova struktura, koji društveni poredak u njima prevladava i koliko su inkluzivna ili ekskluzivna. Više…