U sklopu programa Nova 2.0, kojim WHW obilježava 20. godina programskog vodstva Galerije Nova, serija razgovora Meandriranja ― u dijalogu s protagonistima/icama scene ― mapira meandriranja avangardnih umjetničkih tokova gradom Zagrebom od 60-ih godina 20. stoljeća do danas. WHW je pozvao na suradnju kustosa, dizajnera i pisca Bojana Krištofića, u konceptualizaciji i moderaciji ovih razgovora.

Prvim smo razgovorom, čiji su sudionici/e bili Branka Stipančić, Antun Maračić i Darko Šimičić, ispripovijedali dio priče o samoorganiziranim i izvaninstitucionalnim prostorima za kulturu od kraja 60-ih do konca 80-ih godina. Od tada do danas pratimo zasebnu liniju nezavisnog umjetničkog i kulturnog rada, koja je u potrazi za inovativnim načinima kulturne produkcije i prezentacije redefinirala status umjetnosti i kulture te načine medijacije između umjetnika i publike.

Na drugim Meandriranjima razgovaramo s Miljenkom Buljević, Goranom Sergejem Pristašom i Kornelom Šeperom: oni su kao sudionici/e scene koja se oblikovala 2000-ih bili dijelom izvedbenih, glazbenih, literarnih i drugih nezavisnih kulturnih kretanja, kao i različitih oblika udruživanja i prostornog djelovanja.

Kroz samoorganizaciju kulturni radnici/e i umjetnici/e su 2000-ih odgovorili na urgentne potrebe za regionalnim i međunarodnim povezivanjem s progresivnim kulturnim strujanjima, razvijajući gustu mrežu suradnje i proizvodnje kulture, koja je utjecala i na kulturne politike. Programi malih i nezavisnih organizacija koje prostorno djeluju u kontinuitetu, poput Multimedijalnog instituta (MI2) i Kluba MaMa, Galerije Miroslav Kraljević i Kluba Močvara, kao i programi kustoskih, umjetničkih i kulturnih kolektiva i udruga poput [KONTEJNER]-a, [BLOK]-a ― Lokalne baze za osvježavanje kulture, Attack!-a, BADco., Bookse, Galerije Nova, Galerije Greta i mnogih drugih ― postali su sinonim za kulturno-umjetničku proizvodnju koja se ustrajno ostvaruje mimo nacionalnih, profitnih i eksploatacijskih predznaka, te neprekidno naglašava važnost javnog prostora ne samo kao platforme i sredstva za rad, već i razloga okupljanja i zajedničkog djelovanja na kulturnoj i umjetničkoj razmjeni.

Koja je uloga malih i nezavisnih organizacija? Kakve prostore one okupiraju u gradu? U kakvim uvjetima djeluju? S kojim se izazovima i problemima nose? Koje su mogućnosti i limiti participativnog i kolektivističkog modela rada? Zašto smo još uvijek tu?

Razgovori su dio projekta Nova 2.0 u sklopu Podrške za organizacijsko i umjetničko pamćenje Zaklade Kultura Nova i diskurzivnog programa Galerije Nova Povijest umjetnosti i društva: prostori samoorganizacije.

Program podržavaju:

Ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba
Ministarstvo kulture i medija RH
Zaklada Kultura nova