20.06. – 20.07.2018.
|
|
izložba
Intervali, kolizije
Kako se kalio čelik (2018), Igor Grubić (foto: Ivan Kuharić)

UMJETNICI:
Ben Cain, Igor Grubić, Jelena Jureša

KUSTOSICA:
Branka Benčić

Galerija Nova, Teslina 7, Zagreb

otvorenje izložbe:
20/06/2018, 20h

razgovor Jelene Jureša i Igora Grubića, Geografija vremena
20/06/2018, 19h

U sklopu suradnje 2. Bijenala industrijske umjetnosti (20.07. – 28.10. 2018) pod nazivom Na leđima palih divova, kojeg su-organizira Labin Art Express XXI, u suradnji s MMSU Rijeka i Arheološkim muzejom Istre, kojeg kuriraju članice kustoskog kolektiva Što, kako i za koga / WHW, Galerija Nova predstavlja izložbu Branke Benčić, kustosicu i umjetničku voditeljicu nezavisnog umjetničkog prostora Apoteka – Prostor za suvremenu umjetnost u Vodnjanu, koji će biti i jedna od lokacija Bijenala. Apoteka – Prostor za suvremenu umjetnost djeluje od 2013. godine u napuštenoj „apoteci” u Trgovačkoj ulici u središtu Vodnjana, a koncipirana je kao mjesto realizacije programa različitog formata, otvorenog za različite umjetničke medije, pozicije i prakse, koje nizom privremenih sadržaja promjenjiva karaktera djeluje kao mjesto susreta i razgovora i otvoreni poligon umjetničkog, kustoskog i programskog istraživanja.

Usredotočena na mehanizme koji uokviruju prostor i vrijeme, mjesto i identitet, izložba Intervali, kolizije predstavlja tri umjetničke pozicije koje na različite načine progovaraju o procesima materijalne i simboličke razmjene, poimanju vremena, vremenskim i prostornim diskontinuitetima, intervalima i kolizijama kao projekcijama i utvarama koje na relaciji između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti stvaraju određenu vrstu nelagode. Radovi na izložbi, objekt Bena Caina, fotografije Igora Grubića i pokretne slike Jelene Jureša i Igora Grubića, ukazuju na međuodnose i tenzije različitih suprotnosti, između čovjeka i okoline, promjenjivog konteksta koji ga okružuje, te potencijalnosti ili perspektive upisane u protokole koji definiraju njihove odnose. Usredotočeni na trošenje utopijskog potencijala tvorničke (industrijske) proizvodnje radovi Igora Grubića i Bena Caina u različitim vremenskim ili povijesnim trenucima ukazuju podjednako na moguću prisutnost i izostanak čovjeka u tom procesu, na nedovršen ili obustavljen proces materijalne proizvodnje, rada, ili ostatke proizvodnog procesa. Small Subject Factory (Black) (2018) Bena Caina, realiziran za potrebe istoimene izložbe u Apoteci, koja se bavila pitanjima rada, smisla, proizvodnje, produktivnosti, komodifikacije i prekarnosti, poziva da promislimo na koje načine možemo koristiti izloženi predmet, metalnu strukturu, i u kojim je ulogama možemo zamisliti – može biti stroj, rekvizit, podrška, apstraktna konstrukcija, napušten predmet, sušilo, vješalica, dio namještaja… Performativnost predmeta, odnosno njihova “teatralizacija” u okviru izložbenoga postava stvaraju intervale pseudo-inscenacije.

Eksperimentalno–animirani film Kako se kalio čelik Igora Grubića (2018) poput slike dvostruke ekspozicije u kojoj se susreću prošlost i sadašnjost predstavlja pogled unatrag, na ispražnjene i napuštene pogone tvornica. Poput prizora nestajanja, Grubićeva projekcija, crtež, fotografija, i arhivski materijali predstavljaju trag događaja koji nam blijede i nestaju pred očima.

Fotografija i video svojim specifičnim mogućnostima zaustavljanja vremena, različitim konceptualnim i medijskim postupcima sudjeluju u konzerviranju prizora, u kojima je konzervirana sama fotografija, kao reprezentacija sjećanja. Umjetnička prakse Jelene Jureša, usredotočena upravo na fotografiju i video, bavi se pitanjima identiteta, politike sjećanja i društvene amnezije. Korištenjem arhivskih fotografskih i video zapisa, Jelena Jureša preispituje povijesne pozicije, pitanja istine, identiteta, memorije, traume ili gubitka. Na tom se tragu razvija i novi video rad Song (2018). Strukturiran u četiri poglavlja rad se razvija oko okolnosti recepcije jedne popularne pjesme (sevdalinke) Tebi majko misli lete, zadržava tragove prošlih (pri)povijesti koje se nanovo upisuju i rastaču u novom kontekstu, prelamaju u nizu momenata, kolektivnih i individualnih, vidljivih i nevidljivih povijesti upisanih na marginama. Bavi se oblicima transpozicije i prevođenja, ponovnog čitanja, sastavljanja i procesa proizvodnje značenja, kojima ukazuju kako se značenje premješta a okolnosti diskursa mijenjaju iz konteksta u kontest, rekontekstualiziraju kroz sjećanje, ponavljanje, prepoznavanje…

Branka Benčić

Program podržavaju:
Foundation for Arts Initiatives
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Program Evropske Unije Kreativna Evropa
Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske
Zaklada Kultura nova