Fenomen zagušenosti javnog prostora intenzivno komuniciranim sadržajima određuje suvremeno društvo. Određuju ga i načini na koji se samo društvo prema tom fenomenu odnosi. Čini se kako više ne postoji prostor za nekompromitirajući rast. U obilju mogućnosti, realizacija osobnih potencijala vjerojatno nije moguća bez tuđeg ili vlastitog dostojanstva kao uloga. Prekarizacija sistema je u punom zamahu; čak i oni uspješniji, ukoliko pokušaju zadržati potpuni moralni integritet, ulaze u sve nepovoljnije odnose uloženog rada, slobodnog vremena i financijske kompenzacije. Održivost sustava koji počiva na iscrpljivanju – kako fizičkog prostora, tako i komunikacija i čovjeka – može se osloniti samo na ulaganje u marketing njegove poželjnosti. Energolatrija i optimizam do what you love i freelance kulture nameću se iz nužde prihvaćanja načina života koji se stavlja u službu hiperproizvodnje na koju se društvo kolektivno obvezalo bez dovoljno odlučnog otpora ekonomskoj logici kontinuiranog rasta.

“Herojska iscrpljenost” djelomično je autoironijski konstrukt protagonista umjetničke scene koji se odnosi ne samo na fizičku i mentalnu iscrpljenost njenih aktera, već i na iscrpljivanje načina i prostora koji se koriste za povećanje vidljivosti umjetničkog djelovanja. Odvija se intenzivna borba za javni prostor, kako za fizička mjesta ili prostore jos postojećih kulturnih tiskovina, tako i za prostor prenošenja poruka i natjecanja za pažnju publike čija je koncentracija sve slabija. U nadmetanju s vještijima od sebe, kultura i umjetnost preuzimaju jezik novih heroja – kreativnih industrija. Tom prilikom mijenja se komunikacija sadržaja umjetničkog rada uslijed prilagođene prezentacije umjetnosti kao događanja. Metoda se nadmeće sa sadržajem. U sustavu u kojem su učinkovitost i vidljivost imperativ opstanka – prostora je sve manje, a tjeskoba postaje sve izraženija.

Analizirajući pristupe posredovanju željenih poruka, izložbom se predstavljaju umjetničke pozicije različitih kritičkih intenziteta usmjerenih prema sistemu kojeg su dio. Ključna je pritom uspostava kontrole nad vlastitom slobodom djelovanja koju ugrožava opća prekarizacija zanimanja. Izlaganjem različitih metoda umjetničkog rada utječe se i na samo tumačenje pojma “herojske iscrpljenosti” koji time postaje ne samo ironijski, već i pomirljiv opis trenutnog stanja jedne generacije zatečene unutar neizbježnih mijena društvenih i ekonomskih odnosa.

Utorak, 15/12/2015
Galerija Nova, Teslina 7, Zagreb
20h, predavanje: Kajsa Dahlberg, 50 minuta u pola sata

Različiti sustavi mjerenja i kontrole produktivnosti radikalno mijenjaju stavove prema radu vlastitim rukama s naglaskom na učinkovitost ljudskih pokreta. Kroz predstavljanje videa 50 minuta u pola sata i Dosegni, dohvati, pomakni, postavi, primjeni silu, koji su dio izložbe Herojska iscrpljenost, Kajsa Dahlberg će se osvrnuti na percepciju vremena u suvremenim radnim procesima, od rada u tvornicama i skladištima Amazona do freelance prevođenja, uspoređujući i prevodeći postavke prekarne radne pozicije u produkcijski proces umjetničkog rada.
50 minuta u pola sata, (Halvtreds minutter på en halv time), 2013, HD Video, 50‘, 16:9
Dosegni, dohvati, pomakni, postavi, primjeni silu, (Reach, Grasp, Move, Position, Apply Force), 2015, HD Video, 40’, 16:9

Kajsa Dahlberg živi i radi u Berlinu i Oslu. Kroz svoju umjetničku praksu istražuje gradnju i posredovanje naracija u odnosu na političku zastupljenost, povijest i identitet, ali i način na koji se one odnose na sam medij.
Zanima je i način na koji kolektivno posredovanje može biti sastavljeno izvan normativnih kategorija identiteta. Njezin rad predstavljen je na samostalnim izložbama u Neue Berliner Kunstvereinu, NBK, Berlin, 2014; Muzeju suvremene umjetnosti, Roskilde, 2013; Parra & Romero, Madrid, 2012; Lunds Konsthall, Lund, 2010 i drugima. Njezin rad također je predstavljen na skupnim izložbama i bijenalima, u muzejima: M HKA, Antwerpen, 2015; Malmö Art Museum, Malmö, 2014; Moderna Museet, Stockholm, 2010, te na bijenalima: 8ª Bienal do Mercosul, Mercosul, 2011; Manifesta 8, Murcia, 2011 te drugima.

petak, 29/1/2016
19h, prezentacija: Katerina Duda, Bilješke o prisvajanju grada
Zelena akcija, Frankopanska 1, Zagreb

Više od godinu dana Katerina Duda analizira javni prostor Zagreba provodeći vrijeme u gradu, obilazeći turističke lokacije i bilježeći promjene. Započela je u studenome 2014. kada su estetika i organizacija prostora u gradu bile prilagođene adventu, a nastavila u proljeće 2015. kada su se gradom počele širiti terase. Ljetnu sezonu usmjerila je na razgovore i šetnje, otvarajući dijalog s publikom i slučajnim prolaznicima. Jesen i zima dolaze kao kontrolne točke – prostor (i vrijeme) za zaključak. Time javna prezentacija u Zelenoj akciji, prostoru promišljanja održivog razvoja, sažima posljednju godinu intenzivnog procesa bilježenja u formi otvorene prezentacije i razgovora.

***
Katerina Duda: Prisvajanje grada: radni materijali, 2014. – 2015.
Prisvajanje grada: turizam (fragmenti), 2014. – 2015.
Polazišna točka prakse Katerine Dude je grad i gradski prostor, njihov specifični kontekst, situacije i korisnici. Medij izvedbe odgovara specifičnostima teme, a seže od akcija i intervencija u javnom prostoru i društvene prakse do videa i fotografije. Riječ je o kombinaciji socioloških istraživačkih metoda poput intervjua ili izračunavanja apsurdnih statistika, mjerenja te dnevničkih zapisa i eseja, što je na izložbi prezentirano kroz dvije povezane strukture. Cjelina Prisvajanje grada: radni materijali izložena je u formi novina koje će se dijeliti na lokacijama koje su bile predmet istraživanja. Pod nazivom Prisvajanje grada: turizam (fragmenti) kroz objekte i video izlaže se posljednjih godinu dana Katerininog bavljenja odnosom turizma i njegovog utjecaja na lokalnu zajednicu i idejom prisvajanja grada i javnog prostora.
Katerina Duda završila je studij novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti i diplomirala sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sudjelovala je u nekoliko grupnih izložbi i projekata: Red – usporavanje (Galerija VN, 2015.), Zicni se! u suradnji s Vlatkom Blakšić (u okviru projekta Tromostovlje, 2015.), Zagreb: turisti, trgovine, terase, trgovi (u sklopu 13. Urbanfestivala, BLOK), Prepričavanja (u suradnji s Rokom Crnićem, Liberspace, 2014.), Prolaženja (kao dio programa Oni dolaze, Galerija SC, 2014.) i dr. Autorica je kratkog dokumentarnog filma Rezidba (u okviru Restartove škole dokumentarnog filma) prikazanom na Liburnia Film Festivalu. Godinu 2015. provela je na studijskom boravku u okviru Akademie Schloss Solitude i programa Eastern European Network.

Maja Čule: Facing The Same Direction, 2014.
HD video, 13′
Maja Čule svojim video radovima istražuje društvene odnose i sastavlja scenarije od kojih se konstruira slika u što su uključeni performans i proizvodnja slike. U izložbenom postavu Galerije Nova događa se oprostorenje videa iz 2014. godine Facing The Same Direction. Video je snimljen u prostorima Appleovog dućana u New Yorku 2014. u danima prije lansiranja novog proizvoda. Glavni lik u videu, Alex prati predstavljanje novog proizvoda, te pritom propituje mogućnosti proizvodnje nečeg novog, inovacije u tehnologiji i u svom intimnom doživljaju stvarnosti. U toku videa Alex pokreće crowdfounding web kampanju u kojoj poziva ljude da doprinesu realizaciji njene ideje. “Ali ako ljubav boli i ako zbog rada patimo, mislim da je vrijeme da preispitamo ono što činimo i zašto izabiremo nastaviti začarani krug umjesto da mijenjamo način na koji gledamo i doživljavamo rad.” (Alex, citat iz videa)
Maja Čule sudjelovala je u skupnim izložbama u Goethe-Institutu u New Yorku; Andreas Huber Galeriji u Beču, Hessel muzeju u New Yorku te u Palazzo Peckham na 55. Venecijanskom bijenalu u Veneciji. Samostalno je izlagala na Arcadia Missa u Londonu, Stadium Gallery u New Yorku (zajedno s Dorom Budor) i CEO Galeriji u Malmöu. Maja Čule živi u New Yorku.

Mihael Giba: Vjerujte mi, vjerujem vam, 2012.
Vjerujte mi, vjerujem vam je projekt nastao kao odgovor na velike korupcijske skandale koji su doveli do uhićenja tada aktualnog premijera i nekoliko visoko pozicioniranih političara. Ovaj i danas aktualan rad realiziran je upotrebom računalnog programa koji je preveo u umjetnički jezik dokumente što ih je Vlada Republike Hrvatske svojevremeno odbijala objaviti, a taj jezik građaninu je jednako nečitak kao i pravni jezik kojim su ti dokumenti pisani.
Mihael Giba je multimedijalni umjetnik. Diplomirao je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, na odsjeku za slikarstvo 2008. godine. Ostvario je više samostalnih i skupnih izložbi od kojih se ističu samostalne izložbe u MKC-u Split, Galeriji umjetnina u Splitu, Galeriji Vladimir Nazor u Zagrebu te galeriji P74 u Ljubljani. Sudjelovao je na Biennalu Kvadrilaterale 3, 35. Splitskom salonu i 28. Salonu mladih. Finalist je nagrade T-HT@msu.hr (2010.), nagrade Radoslav Putar (2013.), a sudjelovao je na Steirischer Herbst-u 2012. u sklopu kampa Truth is Concrete o umjetničkim strategijama u politici. Od 2009. povremeno radi kao vanjski suradnik u zvanju asistenta na Odsjeku za slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Splitu, HZSU-a i Stvaralačke mreže Zebra.

Hrvoje Hiršl: Nodes (Čvorišta), 2015.

U Galeriji Nova rad Hrvoje Hiršla Čvorišta prezentira se kroz dokumentaciju rada izvedenog za vrijeme boravka u Dordtyart Centrumu u Dordrechtu. Rad prenosi fluktuacije financijskog tržišta deset najvećih brodogradilišta na čeličnu konstrukciju DordtYart zgrade, koja je i sama bila brodogradilište. Cilj je bio simbolički povezati prethodnu funkciju zgrade i sadašnjost, utjecaj financijskog tržišta na fizički prostor i raspodjelu rada. Nakon tri mjeseca istraživanja, testiranja i izgradnje sustava, organizator je umjetnika obavijestio da će dobiti samo dio moguće rezidencijalne naknade radi izostanka rada “vlastitim rukama”. Stoga Čvorištaprikazuju još uvijek prisutno nerazumijevanje onoga što rad uopće jest.
Uz dokumentaciju razvojnog procesa biti će predstavljen i potprojekt (www.butttton.com) koji koristi mechanical turk radnike, koji za mikro plaće odrađuju web-klikove koji se u prostoru galerije manifestiraju kao fizički udarci aparata u realnom vremenu. “Ovaj projekt osvrće se na različite aspekte ekonomije rada i fizikalnosti digitalnog. Paradoksalno je i zabrinjavajuće koliko je skučeno znanje javnosti o nečemu čega smo svi neizostavni dio.” (H.H.)

Hrvoje Hiršl je umjetnik, istraživač i dizajner. Njegovi umjetnički projekti na razmeđu su diskursa suvremene i medijske umjetnosti, a glavne teme kreću se od materijalnosti umjetničkog objekta preko dekonstrukcije njegove aure i granica sustava do složenih sustava i kibernetike te njihova utjecaja na umjetničke pokrete. Tijekom protekle dvije godine umjetnik se postupno okreće od medija, materijalnosti i “aure” umjetničkog objekta prema strukturama, automatizaciji i kibernetici. Godine 2012. nominiran je za nagradu Radoslav Putar. Dobitnik je stipendija DordtYart Artists-in-Residence 2015. (Dordrecht); TRIBE Residency 2013. (Istanbul, Prag i Ljubljana) te Kulturkontakt Artists in Residence 2012. (Beč). Godine 2012. bio je sudionik izložbe Documenta (13) u Kasselu kao dio programa AND AND AND. Nominiran je za nagradu T-HT 2012. i T-HT 2013. kao jedan od petero umjetnika koje je žiri osobno pozvao. Član je AR.S (algoresearch.systems)  istraživačkog kolektiva i osnivač I’MM_ Media Lab u Zagrebu.

Izložbu koju je kurirala Martina Kontošić dio je zajedničkog projekta Ovo je sutra. Povratak izvorima: oblici i djelovanje u budućnosti koji provode Što, kako i za koga/WHW iz Zagreba, Tensta Konsthall iz Stockholma te Latvijski centar za suvremenu umjetnost/LCCA iz Rige, uz podršku programa Evropske Unije Kreativna Evropa.

Program podupiru:
Program Evropske Unije Kreativna Evropa
Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske
Zaklada Kultura Nova
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Zaklada za razvoj civilnoga društva
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba