Želja da se govori kolektivnim glasom dugo je potpirivala socijalnu imaginaciju i umjetničku produkciju. Prije Drugog svjetskog rata, umjetnici su kolektivizaciju shvaćali kao izraz obećanja ili propasti industrijskog i političkog moderniteta kao masovnog fenomena. Nakon rata, umjetnici su se odmakli od starog ideala napretka time što su, često cinično, povezivali radikalizam svojih političkih snova sa slobodnom igrom razlika i taktičkim pozicioniranjem. Ali u posljednjih nekoliko desetljeća pojavila se varijacija na taj neformalni modus kulturalnog kolektivizma čije vragolasto usvajanje grupne persone nije bilo ni strogo ironijsko ni u potpunosti iskreno. Kao da odgovaraju na uništeni javni krajolik neoliberalne kulture poduzetništva, asortimani zamjenskih instituta, centara, škola, biroa, ureda, laboratorija, liga, odsjeka, klubova, društava i lažnih korporacija ubacili su se u deteritorijalizirani prostor spektakularnog globalnog tržišta. Svaki od tih lažnih institucionalnih entiteta ima vlastiti logo, misiju i website, uključujući se time u proces samobrendiranja koji nije toliko usmjeren na tržišne niše ili vjernost proizvodu, već prije na osvajanje skrivenog ulaza u samu vidljivost. Najzanimljivije fantomske institucije ne repliciraju samo pojavu izgubljenih liberalnih, institucionalnih struktura: one također koriste svoje virtualne urede kako bi konfrontirali i intervenirali u stvaran svijet pravih korporacija, poslova, gradova i država. Drzak, mlad, i razoružavajuće jezičav, taj “štogod” kolektivizam miješa vizualne umjetnosti, politiku, modu, muziku i mimetične forme ležernog organiziranja kako bi proizveo modus grupnog rada koji više odgovara komunalnim rojevima koje generiraju društvene mreže nego starijim poimanjem klasne ili političke solidarnosti radničkih slojeva ili ljevice.

Gregory Sholette je njujorški umjetnik, pisac i osnivač Political Art Documentation/Distribution (PAD/D: 1980-1988), i REPOhistory (1989-2000). Njegove su najnovije publikacije Dark Matter: Art and Politics in an Age of Enterprise Culture (Pluto Press, 2011); Collectivism After Modernism: The Art of Social Imagination after 1945 (s Blakeom Stimsonom za Sveučilište Minnesote, 2007); i The Interventionists: A Users Manual for the Creative Disruption of Everyday Life (s Natom Thompsonom za MassMoCA/MIT Press, 2004, 2006, 2008) kao i posebno izdanje časopisa Third Text posvećeno usahnuću taktičkih medija kojeg je uredio zajedno s teoretičarom Geneom Rayom. Izvanredni je profesor skulpture na Queens College: City University of New York (CUNY), gostujući predavač na Odsjeku za studije okoliša i vizualne studije na Harvardu, a predaje teoriju i društvenu praksu i na postdiplomskom istraživačkom programu Ženevskog sveučilišta umjetnosti i dizajna.

Program predavanja Galerije Nova podržavaju:
Alianz Kulturstiftung
Erste Foundation
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva