U sklopu velike samostalne izložbe Smijeh Meduze umjetnice Lale Raščić kao dio izložbenog programa bit će organiziran razgovor s poznatim autorom i izvođačem sevdaha Damirom Imamovićem i etnomuzikologinjom dr. sc. Ivom Nenić uz moderaciju muzikologinje i antropologinje dr. sc. Mojce Piškor. Pristupi narodnim tradicijama, bilo da je riječ o institucionaliziranim diskursima ili uvriježenom razumijevanju toga što tradicija jest iz perspektive šire zajednice, uvijek su obojeni dominantnim ideološkim svjetonazorom. S našim gostima razgovarat ćemo o mogućnostima angažirane reinterpretacije narodne tradicije na razmeđu umjetničkih, znanstvenih i interdisciplinarnih perspektiva.

Razgovor je dio WHW serije predavanja Povijest umjetnosti i društva: umjetničke ekologije, a u sklopu projekta za razvoj publike Ciklus približavanja Lala Raščić održat će mini masterclass radionicu 15. studenog u 18h na kojoj će predstaviti svoje umjetničko istraživanje i neke aspekte prakse tepsijanja. Broj mjesta je ograničen: prijave na mail.

„Naučno (najmanje-pristrasno, obuhvatno, kritički nastrojeno) razumevanje obuhvata tradicije treba da ponudi uvid u višeznačnost i promenljivost ‘nasleđa prošlosti’, kao bogatog i heterogenog skupa praksi, artefakata i ideja iz kojeg se za sadašnjost uvek prave izbori: potrebno je prikazati logiku tih izbora (i isključivanja onoga što ne potpada pod njih) kako bi se imala sveobuhvatna slika o prošlosti, ali i o tome šta današnjica s prošlošću hoće. Angažovano reinterpretiranje tradicije, stoga, može da znači: tekući i otvoren dijalog nauke i zajednica povodom održivosti nasleđa, ali i savremenih izraza koje izrastaju iz tradicijskih formi; zastupanje onih prošlosnih praksi koje su manje vidljive u dominantnom pristupu nasleđu jedne kulture/grupe/zajednice i njihovo uvođenje u zvanične reprezentacijske tokove – samim tim, i proširivanje pojma tradicije; konačno, angažovanost se, pogotovo u post-jugoslovenskom prostoru, može odnositi i na otvoreno ukazivanje na povezujući karakter deljenih nasleđa, mimo zvaničnih, često isključivih identitetskih politika.” Dr. Iva Nenić

“Vjerujem da je ‘angažiranost’ u interpretaciji tradicionalne muzike zasnovana na promišljanju te tradicije. Neprekidno ponavljanje istog koje vodi odumiranju tradicionalnih formi umjetnosti i njihovom gubljenju značaja za savremeni život osnova je konzervativnosti koja je, gotovo bez izuzetka, vladala u našem razumijevanju tradicije. Mislim da je došlo vrijeme da s tim nereflektiranim značenjem tradicije raskrstimo kako bi ona imala bilo kakav novi život vrijedan pažnje.” Damir Imamović

Damir Imamović (1978.)
Damirov istraživačko-edukacijski rad stoji u temelju njegove muzičke aktivnosti. U okviru vlastitog projekta SevdahLab, držao je predavanja i radionice širom svijeta. U Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu, godine 2015. postavlja veliku multimedijalnu izložbu “Sevdah, umjetnost slobode” a godinu kasnije objavljuje prvu historiju sevdalijske muzike po imenu “Sevdah” (Vrijeme, 2016) koja je prevedena i na engleski jezik. Pored nastupa, istraživanja i pisanja o sevdahu, Damir je aktivan i kao autor muzike i tekstova. Piše za pozorište, film, video igre, kao i za druge izvođače. Odrastajući u porodici sevdalijskih bardova, Damir Imamović rano upoznaje svijet tradicionalne muzike. Na svoj vlastiti sevdalijski put kreće početkom 2000-ih, ponukan poznanstvom sa Farah Tahirbegović, pjevačicom benda Dertum. Prvi album snima 2006., nakon čega slijedi serija nastupa u BiH i regionu Jugoslavije. Kasnije će ga turneje voditi diljem Evrope, do Kine, SAD-a, Mexica, Japana i Indije. Sarađuje s muzičarima kao što su Eric Vloeimans, Greg Cohen, Ivana Đurić, Bojan Z, Vlatko Stefanovski, Ivan Mihajlović, Nenad Kovačić, Vlado Kreslin, Derya Türkan, Jadranka Stojaković, Frenkie, Jelena Popržan, Vasil Hadžimanov. Radio je s producentima kao što su Chris Eckman (“Dvojka”, Damir Imamović Sevdah Takht, The Glitterbeat Records, 2016) i Joe Boyd i Andrea Goertler (“Singer of Tales”, Damir Imamović feat. Greg Cohen, Derya Türkan & Ivana Đurić, Wrasse Records, 2020). Dobitnik je nekoliko domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja. Između ostalog, proglašen je Najboljim evropskim umjetnikom u oblasti world music (Songlines Magazine, London, 2021), njegov album “Singer of Tales” dobio je prestižnu nagradu njemačkog Udruženja muzičkih kritičara (2020.) i dr.

Dr. Iva Nenić (1979.) je završila osnovne petogodišnje studije na Katedri za etnomuzikologiju Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu kao studentkinja generacije i dobitnica nagrade iz fonda „Aleksandar Đorđević“ za najbolji diplomski rad iz oblasti etnomuzikologije (2004.). Magistrirala je na Interdisciplinarnim studijama teorije umetnosti i medija Univerziteta umetnosti, sa radom Povratak prošlog: Kritički pristup ideologijama tradicije. Doktorske studije završila je na Katedri za etnomuzikologiju FMU 2015. godine s tezom posvećenom genealogiji ženskog izvođaštva na tradicionalnim narodnim instrumentima u Srbiji (gusle, frula) u prošlosti i danas, kao i pitanjima društvene reprodukcije roda, te disidentifikacije putem muzike. Usavršavala se na programu naprednih dodiplomskih studija Beogradske otvorene škole i u okviru programa Centra za ženske studije u Beogradu. Docentkinja je na Katedri za etnomuzikologiju FMU u Beogradu. Njena istraživačka interesovanja vezana su za društvene režime roda, muziku, rod i transgeneracijsko sećanje, teoriju ideologije u kulturi, održivost neotradicionalnih i popularnih muzičkih scena i zajednica u kontekstu 4IR, a u užem kontekstu etnomuzikologije i world music scene Srbije i Balkana, revival tradicionalne muzike, te uloge i moć delovanja ženā u ovdašnjim muzičkim praksama. Tokom prve decenije 2000-ih pevala je u beogradskom world music sastavu Arhai. Predavanja po pozivu održala je na univerzitetima u Austriji, Velikoj Britaniji, Japanu i Italiji. Prevela je dve knjige iz oblasti etnomuzikologije i filozofije za izdavačke kuće „Biblioteka XX vek“ i „Fedon“. Za knjigu „Guslarke i sviračice tradicionalnih instrumenata u Srbiji: identifikacija zvukom“ (CLIO, 2019) dobila je nagradu „Anđelka Milić“ (2020.) Sekcije za feministička istraživanja i kritičke studije maskuliniteta (SEFEM) za najbolje ostvarenje u oblasti društvenih i humanističkih nauka koje doprinosi rodnim studijama u Srbiji. Rukovodi projektom Female leadership in music: a cross-genre research of women’s roles, agency and collaborative music-making practices in Serbia koji finansira Fond za nauku Republike Srbije, i trenutno radi na objavljivanju zbornika Female leadership in music za izdavačku kuću Transcript Verlag.

Dr. sc. Mojca Piškor (1976.) doktorirala je etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu disertacijom Politike i poetike prostora glazbe: etnomuzikološki i kulturnoantropološki pogledi (2010). Od 2001. do 2013. djelovala je na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Od 2013. godine docentica je za etnomuzikološke predmete na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Područje njezina znanstvenog interesa obuhvaća teme vezane uz neksus glazbe i politike (rasne imaginacije, roda, migracija) te presijecanja glazbi i diskursa o njima. Posljednjih se godina bavi istraživanjem uporabe glazbe kao sredstva torture u političkim i koncentracijskim logorima (Sv. Grgur i Goli; Jasenovac) te (akustičkim) režimima iregulariziranih migracija na europskoj periferiji (u okviru međunarodnog istraživačkog projekta Europski režim iregulariziranih migracija na periferiji EU: od etnografije do pojmovnika (ERIM)). Voditeljica je jednogodišnjeg sveučilišnog istraživačkog projekta (Pre)živjeti od glazbe: mlade akademske glazbenice i izazovi suvremenog tržišta rada (FEMLAB) i koordinatorica hrvatske dionice ERASMUS+ projekta Power Relations in Higher Music Education (PRIhME).

Izložba Lale Raščić Smijeh Meduze može se pogledati u Galeriji Nova do 03/12 2022.
Radno vrijeme galerije: utorak– petak 12–20 sati; subota: 11–14 sati

Program podržavaju:
Ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo
Hrvatski audiovizualni centar HAVC
Ministarstvo kulture i medija RH
Zaklada Kultura nova