Otvorit ću vrata ravno, ravno u vatru

Marwa Arsanios, Barbara Blasin i Ana Lovreković, Lela Čermak, Alinta Dimitriou, Dora Economou, Vlatka Horvat, Yota Ioannidou, Sanja Iveković, Adela Jušić, Rajkamal Kahlon, Gülsün Karamustafa, Davor Konjikušić, MAZ DISTRO, Mujeres Públicas, Marta Popivoda i Ana Vujanović, Theo Prodromidis, Želimir Žilnik

Kustosice: Što, kako i za koga/WHW

Gallery Nova, Teslina, Zagreb

Utorak, 10/12/2019.
19h Davor Konjikušić, predavanje, Crveno svjetlo: Jugoslavenska partizanska fotografija i društveni pokret
20h Marwa Arsanios, uvod i projekcija video rada Tko se boji ideologije?

Srijeda, 11/12/2019.
18:30h Adela Jušić, prezentacija projekta Nepoznata partizanka (2016-17)
19h Marta Popivoda i Ana Vujanović, izvedbeno predavanje, Pejsaži revolucije u tri poteza četkom

20h otvorenje izložbe

Nazvana po stihu pjesme 25. svibanj (1978.) pjesnikinje, glumice i anarhistice Katerine Gogou (1940. - 1993.) izložba Otvorit ću vrata ravno, ravno u vatru polazi od figure partizanke u isprepletenim povijestima antifašističkih borbi u Jugoslaviji i Grčkoj i poslijeratnim konstelacijama Hladnog rata.
Izložba je realizirana u suradnji s iLianom Fokianaki i atenskom galerijom State of Concept Athens gdje je izvorno pokazana u proljeće 2019. Nastojeći iz suvremene perspektive promisliti nasljeđe antifašističkog i drugih oblika emancipatorskih otpora, zagrebačka verzija izložbe proširena je sudjelovanjem nekoliko lokalnih umjetničkih i aktivističkih pozicija koje te teme angažirano istražuju i zagovaraju.

Izložba nastaje na pozadini društvenog krajolika složenih jugoslavensko-grčkih odnosa smještenih u slične, ali povijesno različite, političke pozicije na evropskoj polu-periferiji, čije su povijesti antifašističkog otpora vođene i inspirirane komunističkim idejama otišle u neočekivanim smjerovima. U obje zemlje recentna repatrijarhalizacija društva tek je jedna od mnogih nuspojava političkih kriza povezanih s vazalskom pozicijom unutar Evropske unije koja za posljedicu ima ukidanje radničkih prava, pauperizaciju, porast rasizma i fašizma. Izložba ne vidi figuru partizanke kao junački trop spasenja ili fusnotu davnih vremena ovih povijesti, već kao načelo prakse koje usmjerava današnjicu. U nastojanju da združi različite glasove i pristupe koji se opiru trenutnim uvjetima ponovne tradicionalizacije, nametanja patrijarhata i devastirajućeg kapitalističkog rasta, izložba se dotiče ključnog pitanja: tko su partizanke danas?

Imajući na umu utjecaj i inovativno sudjelovanje žena u povijesnim i kulturnim dinamikama ne samo u jugoslavenskoj partizanskoj borbi već i u široj povijesti, borkinje i aktivistice mogu se smatrati partizanima među partizanima čije se potpune povijesti i utjecaj u raznim revolucionarnim procesima tek trebaju sveobuhvatno istražiti i priznati.

Polazeći od međupovezanost jugoslavenske i grčke partizanske povijesti, iskustava pobjede i poraza različitih temporalnosti revolucionarnog ženskog angažmana, izložba ih povezuje sa širim oslobodilačkim i antikolonijalnim borbama te suvremenim feminističkim zahtjevima za potpunu društvenu alternativu. Otvorit ću vrata ravno, ravno u vatru ocrtava kako individualni glasovi i geste srastaju u kolektivne pokrete mapirajući neke od mogućih struja emancipatorske participacije žena koje teku duboko i široko te utječu u zajedničku bujicu borbi.

Utorak, 10/12/2019, Galerija Nova

19h Davor Konjikušić predavanje Crveno svjetlo: Jugoslavenska partizanska fotografija i društveni pokret

Predavanje Crveno svjetlo: Jugoslavenska partizanska fotografija i društveni pokret, temelji se na istoimenoj autorovoj knjizi te nudi širi uvid u ulogu fotografije, njezinu važnost i načine na koje se koristila u sklopu Narodno oslobodilačkog pokreta u Drugom svjetskom ratu. Predavanje nastoji objasniti kako se fotografija koristila kao sredstvo za kontekstualizaciju i predstavljanje političke borbe te za osvajanje javnog mijenja, što je fotografiju činilo važnom u kontekstu propagande te proizvodnje i distribucije slika pokreta. Društveni pokreti često su u slabijem položaju od etabliranih sustava koji imaju kontrolu nad proizvodnim i distribucijskim kanalima, tako da su prisiljeni iznaći alternativne načine proizvodnje slika i njihovog plasmana kako bi mogli predstaviti ciljeve i vrijednosti ljevičarskih društvenih pokreta i njihovih borbi.

20h Marwa Arsanios uvod i projekcija video rada Tko se boji ideologije?, 2. dio (2019)

Stojeći na kamenitoj stazi, redateljica Marwa Arsanios u uvodu gleda u kameru i pita se: “Što znači pripadati nekom mjestu? Što znači 'biti tu'? Što uključuje riječ 'priroda'? Na što se misli kad kažemo 'mi'?“ Ova politička pitanja proizlaze iz eksperimenata koje provode žene u ratom razorenim mjestima. Prvo, u planinama Kurdistana početkom 2017, gerila koju predvodi autonomni pokret kurdskih žena poziva nas da na drugačiji način iskusimo i promišljamo prostor, biljke, preživljavanje, ekologiju i ekonomske bitke. Zatim u rožavskom selu Jinwaru koji doslovno znači „mjesto žena“ i koje su izgradile žene isključivo za svoju upotrebu. I konačno u zadruzi u dolini Bekaa pored sirijske granice koja je postala utočište izbjeglica. U ovim zajednicama pitanja reaproprijacije zemlje i sredstva za proizvodnju i opstanak od najveće je važnosti i stoga stvara drugačiji krajolik. Ove tri eko-feminističke strategije dovode do samoupravljanja, proizvodnje znanja i njegovog prenošenja.
Nicolas Feodoroff

Srijeda, 11/12/2019, Galerija Nova

18.30h Adela Jušić prezentacija projekta Nepoznata partizanka, (2016-17) Po završetku Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, nepoznati partizani/ke sahranjivani su ispod nadgrobnih ploča na kojima je, umjesto imena, pisalo Nepoznati partizan ili Nepoznata partizanka. Umjetnica je napravila repliku ovakve nadgrobne ploče s natpisom Nepoznata partizanka i postavila je u park u centru Sarajeva, blizu drugih povijesnih znamenitosti, kao što su npr. mjesto na kojem je ubijen Franz Ferdinand, Gradska vijećnica itd., te nasuprot zloglasnog Beledija, zatvora u kojem su za vrijeme Drugog svjetskog rata bile zatočene i mučene mnoge antifašistkinje. Do danas ni mediji, ni gradske vlasti nisu obratili pozornost na ovu nadgrobnu ploču. Još uvijek se nalazi na istom mjestu. Rad pokušava iz feminističke perspektive problematizirati temu sudjelovanja žena u NOB-u i politike sjećanja.

19h Marta Popivoda i Ana Vujanović izvedbeno predavanje Pejsaži revolucije u tri poteza četkom

U ovom izvedbenom predavanju, Marta Popivoda i Ana Vujanović ocrtat će svoje istraživanje Pejsaži revolucije kroz tri taktike: kako biti zajedno u pokretnoj slici, žensko lice historijskog narativa komunizma i antifašizma te pripovijedanje kao afektivna proizvodnja scena sjećanja. Pejsaži revolucije dugoročno je umjetničko-političko putovanje kroz jugoslavenske pejzaže antifašističkih i komunističkih sjećanja, koje se ne usteže da bude poetično, afektivno, osjećajno i iskustveno, dok istovremeno konceptualno elaborira problem brisanja tih sjećanja iz povijesti današnjeg evropskog društva.

Izložba je otvorena do 25/01/2020.

radno vrijeme Galerije Nova:
utorak - petak 16 do 20 h
subota 11 do 14h

Program podržavaju:
Foundation for Arts Initiatives
Gradski ured za kulturu Grada Zagreba
HAVC
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Zaklada Kultura nova