Suradnički projekti

Ovo je sutra. Povratak izvorima: oblici i djelovanje u budućnosti
Projekt Ovo je sutra. Povratak izvorima: oblici i djelovanje u budućnosti dvogodišnji je suradnički projekt koji su inicirali kustoski kolektiv Što, kako i za koga/WHW, Tensta Konsthall iz Stockholma i Latvijski centar za suvremenu umjetnost iz Rige.

Projekt se bavi problematikom održivosti i budućnosti malih i srednjih umjetničkih institucija, s ciljem jačanja njihovih kapaciteta i povezivanja s različitim organizacijama i inicijativama unutar lokalnih zajednica. Ovo je sutra. Povratak izvorima: oblici i djelovanje u budućnostipolazi od potrebe analize tendencija unutar suvremenog evropskog kulturnog pejzaža usmjerenog ubrzanoj privatizaciji umjetničkih institucija, koju prati rast i promicanje centraliziranih mega-institucija kao glavnih pokretača suvremene umjetničke proizvodnje i prezentacije, koje se temelje na korporativnoj institucionalnoj logici i populističkom konceptu javne sfere. Oblikujući modele umjetničkog i kulturnog djelovanja koji interveniraju u društvene odnose, projekt posredno referira na ključnu umjetničku izložbu Ovo je sutra, koju je 1956. u Whitechapel Art Gallery u Londonu organizirao kustos Bryan Robertson, a koja se danas smatra prekretnicom koja je značajno pridonijela dalekosežnom rastakanju modernističke paradigme umjetnosti.
POvo je sutra. Povratak izvorima: oblici i djelovanje u budućnosti
Početi najbolje što se može (kako govorimo o fašizmu?)
Početi najbolje što se može (kako govorimo o fašizmu?) dvogodišnji je suradnički projekt koji su 2012. pokrenuli Što, kako i za koga / WHW, a ostvaruje se u partnerstvu s Tensta Konsthall (Stockholm) i Kunstverein Graz. Polazište projekta je zbirka eseja Rastka Močnika pod naslovom Koliko fašizma?, objavljena 1995. Usred raspada Jugoslavije, Močnik je sukobe i uspon fašizma na područjima od Jadrana do Sibira povezao sa strukturalnim posljedicama pobuđivanja i rekonstrukcije perifernog kapitalizma. U vrijeme uspostave nekoliko novih državnih entiteta zasnovanih na nacionalističkim ideologijama, Močnik je ocrtao širok raspon društvenih rasporeda ključnih za taj proces, komentirajući njihov "anti-antifašizam" i kulturalne politike obilježene rasističkim konotacijama. U međuvremenu je došlo do fundamentalnog ideološkog pomaka – više nema čak ni deklarativne proklamacije multikulturalizma, a pozivi na "zaštitu integriteta tradicije i kulturnih vrijednosti" postali su gotovo obavezni bojni pokliči zapadnih političara. Zato bismo danas, s obzirom na alarmantni uspon desnice diljem Evrope, trebali usmjeriti pogled prema "periferijama" i prema jezgri liberalne demokracije. Projekt se bavi artikulacijom potencijala umjetnosti za buđenje javne svijesti i za odupiranje alarmantnom usponu desnice u Evropi.
Počinjući što bolje možemo (Kako govorimo o fašizmu?)
Red Thread
Projekt Red Thread pokrenuo je 2009. godine Depo, Istanbul i zamišljen je kao aktivna mreža i platforma za razmjenu znanja i suradnju umjetnika, kustosa, društvenih znanstvenika, teoretičara i kulturalnih radnika s Balkana, Bliskog istoka, Kavkaza, iz Sjeverne Afrike i šire. Cilj mu je stvarati i naširoko rasprostranjivati novo znanje o paradigmatskim društveno angažiranim umjetničkim praksama u širem geopolitičkom kontekstu te tako osporavati prevlast zapadnih naracija u službenim povijestima umjetnosti i priređivanju izložaba. Potičući istraživanja, susrete, okrugle stolove i aktivne mrežne stranice za istraživanje i povijesnih i suvremenih pristupa koji produbljuju i propituju šire odnose između umjetnosti i društva, Red Thread kani otvarati pitanja modernističkih naslijeđa i povijesti koje su zajedničke raznim takozvanim "marginalnim" regijama, i pokušava stvoriti nove pristupe pitanjima autohistorija, autopozicioniranja i reinterpretacije povijesti umjetnosti. E-časopis Red Thread dostupan je na engleskom i turskom.
Red Thread
Slatke šezdesete
Od 2010., WHW sudjeluje u dugotrajnom suradničkom projektu Slatke šezdesete, koju je inicirao tranzit.at (Beč). To je eksperimentalni, kustoski, znanstveni i obrazovni istraživački projekt koji istražuje skrivena područja revolucionarnog razdoblja od 1960-ih naovamo promatrana iz suvremenih umjetničkih i teoretskih perspektiva. Kustoski i umjetnički fokus leži na post-ideološkim društvima (u post-sovjetskim, post-socijalističkim, istočno europskim, srednjeistočnozapadnim i centralnoazijskim, kao i sjevernoafričkim zemljama a u drugoj fazi u Kini i Latinskoj Americi) te na komparativnoj analizi i kontekstualizaciji povijesnog razvoja u umjetnostima, kulturi i društvu 1960-ih i 70-ih i njihovim utjecajima na suvremene socio-političke i kulturne situacije.
Projekti
Umjetnost uvijek ima posljedice
WHW je 2008. započeo s programom Umjetnost uvijek ima posljedice, koji su su-organizirali zajedno s tranzit.hu iz Budimpešte, Muzeum Sztuki iz Lodza i kuda.org iz Novog Sada. Fokusirajući se na četiri područja istraživanja: povijest izložbi, pismo umjetnika, arhivske prakse i konceptualni dizajn i tipografiju, projekt je ponovo otvorio pitanja modernističkog nasljeđa i povijesti srednje i istočne Europe. Završnu publikaciju kojom se dokumentira projekt, WHW je objavio u kolovozu 2010.
Umjetnost uvijek ima posljedice
Političke prakse post-jugoslavenske umjetnosti
Od 2006. do 2010., uz nekoliko nezavisnih kulturalnih organizacija iz zemalja bivše Jugoslavije (Prelom Kolektiv, Beograd; kuda.org, Novi Sad; i pro.ba/SCCA / Sarajevo Centre for Contemporary Art, Sarajevo) WHW je sudjelovao u multidisciplinarnom istraživanju "Političke prakse post-jugoslavenske umjetnosti". Projekt je istraživao povijesne, socijalno-političke i ekonomske uvjete intelektualne i kulturalne produkcije u post-socijalističkom prostoru bivše Jugoslavije. Završna faza projekta realizirana je u formi izložbe i publikacije naslovljene "Političke prakse post-jugoslavenske umjetnosti: RETROSPEKTIVA 01" i održana je u muzeju "25. maja" u Beogradu, u studenom 2009.
Političke prakse post-jugoslavenske umjetnosti
Zagreb Kulturni Kapital Europe 3000/CK 3000
Zagreb Kulturni Kapital Europe 3000/CK 3000, pokrenut 2003., okupio je niz lokalnih nezavisnih kulturnih organizacija (CDU, Multimedijalni institut mi2, Platforma 9,81, "Što, kako i za koga", Bacači Sjenki, BLOK, Community Art School i Kontejner) kako bi razvio razne kolaborativne prakse, obuhvaćajući raspon disciplina, od arhitekture i kazališta do novih medija i vizualnih umjetnosti. Propitivao je dominantne režime reprezentacijske kulture i inicirao rasprave o kulturalnoj politici usmjerene prema reformiranju institucionalnog okvira nezavisne kulture.
Zagreb Kulturni Kapital Europe 3000/CK 3000