U spomen na Haruna F.
U spomen na Haruna F.
U spomen na Haruna F.
 

Filmski program, U spomen na Haruna F.

30/11 - 14/12/2014.

Kino Europa, Kino Tuškanac, Muzej suvremene umjetnosti

Na ljeto 2014. preminuo je Harun Farocki. Po mnogo čemu ključna ličnost, čija je misao-praksa slike utjecala na generacije filmaša i intelektualaca. Program koji smo sastavili u spomen na Haruna, samo je doviđenja kako vrijeme intenzivnog rada na slikama - zajedno, uz Haruna - nesumnjivo tek slijedi.

nedjelja, 30/11/2014, 21h
Muzej suvremene umjetnosti

Harun Farocki, Paralel,(Parallel / 2012. / dvokanalna videoinstalacija / 17’)

Paralel se bavi slikovnim žanrom kompjuterske animacije, te se fokusira na konstrukciju, vizualne pejsaže i inherentna pravila svjetova animiranih računalom.
"Računalna animacija u ovom trenutku postaje generalni model, koji prevazilazi film. U filmovima tako postoji vjetar koji puše i vjetar kojeg proizvode mašine za vjetar. Računalne slike ne poznaju dvije vrste vjetra". (Harun Farocki)

srijeda, 10/12/2014, 23h
Kino Europa

Harun Farocki, Odgoda, (Aufschub / 2007. / digiBeta / 40')

Odgoda je svojevrsni nastavak na Resnaisov klasik Noć i magla, ne samo zato što Farocki za ishodište svoje filmske refleksije koristi identičan filmski materijal iz nizozemskog sabirnog logora Westerbork (radi se o jedinom poznatom filmskom materijalu snimljenom u koncentracijskim logoru za vrijeme njegova funkcioniranja). U formi nijemog filma, artikulirajući svoja pitanja i dvojbe među-titlovima, Farocki nastoji izoštriti pogled na detalje koji će drugima isuviše lako promaknuti. Primjerice, u posljednjem trenutku kredom ispravljena brojka zatočenika na vagonu koji iz Westerborka kreću ka logorima smrti na Istoku za te ljude nije više činila nikakvu razliku, ali zato čini razliku za nas koji se suočavamo sa dimenzijama takvih zločina.
Odgodu o kojoj je riječ, pozajmljeni život između internacije u sabirni logor i deportacije u smrt, Farocki rekonstruira koristeći pronađeni filmski materijal na takav način da živim bićima koje vidimo na pokretnim slikama ne oduzmemo po drugi put dostojanstvo tumačeći njihove znakove života, pa čak i poneki osmijeh koji vidimo kao prefabriciranu laž. Biti svjestan da mišljenje slikom ma kako god podrobno ono bilo nikog neće povratiti u život, za Farockija ne znači da treba odustati od promišljanja već da se treba oduprijeti iskušenju viktimizacije. (Petar Milat)
petak, 12/12/2014., 17h
Kino Europa

Harun Farocki, Novi proizvod (Ein neues Produkt / 2012. / digiBeta / 36')

Kakose društvenepromjene ogledaju ukorporativnimstrukturama? Tijekom razdobljaodgodinu danaFarocki se pridružiosastancimaQuickbornerteama(QT), savjetničkoj tvrtci u Hamburgukoja razvijanovikonzultantskiproizvod. QT se specijalizirao za planiranje organizacije prostora i upravljanje imovinom(drugim riječima za dizajnradnih prostora, ureda i društvenihzona) s ciljemoptimiziranjaprocesa poslovanjaiorganizacijske strukture.

Farockijevfilmportretirabrainstormingsastanke o novimkonceptimaza mobilneradne stanicekoje bidopustile zaposlenicimavisok stupanjautonomije–iostavilestručnjake bez riječi. Koncept novog proizvodaje odvažanaliintelektualnoslabašani najbolje služi kaoslika postojećegsvjetskog poretka. Još jednom se markeri u boji iatraktivne grafikekoriste za prikrivanjebezdušnogkapitalizma. Preslatko brendiranjeneoliberalnetržišneekonomijejegroteskno...ifascinantno. (Harun Farocki)

subota, 13/12/2014., 16h
Kino Europa

Harun Farocki, Arhitekti Sauerbruch Hutton(Sauerbruch Hutton Architekten / 2013. / DCP / 73')

Zgrada GSW Highrise u berlinškom kvartu Kreuzberg proslavila je arhitekte Sauerbrucha i Hutton. Konkavna betonska osamnaestkatnica ima stotine prozora, svaki s vanjskom roletom u malo drugačijoj nijansi što stvara monumentalnu kompoziciju koja se mijenja doslovce svakoga sata u ovisnosti od toga otvaraju li ih namještenici kao zaštitu od sunca i koliko.
Strukture ovo dvoje arhitekata me privlače. Skloni su ekološkoj učinkovitosti i raskošni u idejama. Razigrani su ali ne i arbitrarni. Priklanjaju se formalnom jeziku modernosti ali nisu dogmatici.
...

Zahtjev za dosljedno razumljivim dizajnerskim principom mora također biti primjenjen na naš film. Nema intervencije: nikada nismo pitali protagoniste da nešto učine ili kažu. Čvrsto se držimo strogih pravila o vremenu: sve što se vidi ili čuje učinjeno je točno tim redoslijedom. Ni u jednoj sceni se ne pojavljuje išta što se dogodilo ili je izrečeno negdje drugdje, ranije ili kasnije, možda u sličnoj sceni. Ali razumljivost je također i proizvodna vrijednost. Da bi dosljedno konstituirali takav pristup moramo se ozbiljno angažirati u njegovoj izgradnji. (Harun Farocki)

nedjelja, 14/12/2014., 20h
Kino Tuškanac
Od Jamesa Benninga za Haruna Farockija

Harun Farocki, Neugasiva vatra (Nicht löschbares Feuer / 1969. / DCP / 25')
Anna Faroqhi, Običan život (Ein gewöhliches Leben / 2006. / 26')
James Benning, Farocki (2014. / HD / 77')

Harun Farocki, Neugasiva vatra (Nicht löschbares Feuer / 1969. / DCP / 25')

Prvi film Haruna Farockija nakon filmske škole kombinira didaktiku i političku agitaciju sa škrtim filmskim stilom. Farocki voajerizam izvještavanja o Vijetnamskom ratu uspoređuje s didaktičkim pristupom: iza rekonstrukcije proizvodnje napalma slijedi zaigrani poziv na revoluciju.
Harun Farocki je 1968. godine, zajedno s još 17 politički aktivnih studenata, izbačen s Filmske akademije u Berlinu, DFFB, utemeljene 1966. godine. Nedugo zatim počeo je, uz financijsku potporu njemačke državne televizije WDR, snimati film o Vijetnamskom ratu.
Kao i Jean-Luc Godard u svojoj epizodi u omnibusu Daleko od Vijetnama, Farocki je odlučio rat u Indokini ne prikazati izravno. Godard je radije sebe snimio pred kamerom kako govori o problemima snimanja filma o strahotama Vijetnama dok sjedi u Parizu, tisućama kilometara daleko.
Farocki je također odlučio svoje tijelo suprotstaviti opasnosti apstraktnih slika. Neugasiva vatra započinje frontalnim kadrom Farockija kako sjedi za stolom i čita naglas iskaz jednog Vijetnamca o napadu napalmom na njegovo selo. Nakon što završi, Farocki podiže pogled s papira prema kameri i započinje razmišljati o učinku koji slike imaju na nas. “Kad bismo vam pokazali slike opekotina od napalma, zbog tih biste slika zatvorili oči. Prvo biste oči zatvorili pred slikama. Zatim biste oči zatvorili pred sjećanjima. A zatim biste oči zatvorili pred stvarnošću. I na kraju biste oči zatvorili pred cijelom tom stvari.” Farocki se odlučuje za radikalan pristup tom mehanizmu koji subjektu omogućuje da nestane u svojem portretu. Uzima zapaljenu cigaretu te je gasi na svojoj šaci, dok nam glas u offu govori da napalm gori temperaturom od 3.000 stupnjeva Celzija, uspoređujući to s relativno niskom temperaturom zapaljene cigarete.
U tom prologu, film samo-sakaćenje koristi kao autentifikaciju, suprotstavljajući ga navodno prosvijećenim prizorima iz izvještavanja o ratu. Zatim nas vodi kroz brechtovski niz scena koje prikazuju proces proizvodnje napalma, rekonstruiran u scenama koje je proizvela kemijska industrija Dow. (Volker Pantenburg)

Anna Faroqhi, Običan život (Ein gewöhliches Leben / 2006. / 26')

Radnja filma slijedi jednu složenu migrantsku sudbinu u 20. stoljeću, iz perspektive unuke.
Moj djed s očeve strane, Abdul Qudus Faroqhi, je bio Indijac. 1920ih i 30ih studirao je i boravio u Njemačkoj, da bi potom sa svojom njemačkom obitelji živio u Indiji i u Indoneziji. 1950ih se vraća u Njemačku,  gdje 1969. umire.
Kad se pomnije promotri njegova životna putanja, onda se život Abdula Qudusa više ne čini neobičnim, već je posve tipičan za migracije i ideološke stranputice 20. stoljeća. (Anna Faroqhi)

James Benning, Farocki (2014. / HD / 77')

Prošloga ljeta otpočeo sam projekt kojime sam želio svoju umjetničku praksu učiniti osobnijom. Ideja je bila napraviti 29 umjetničkih djela kao poklon za 29 prijatelja. Dok sam se vozio kući prema Val Verde 31. srpnja, primijetio sam veliki oblak. Pomislio sam da ako bih snimio taj oblak, to bi bio lijep poklon mojem prijatelju Harunu. Nakon što sam došao kući, pokupio sam opremu i snimio ga. Nedugo potom dobio sam škrtu poruku na Facebooku: “Filmemacher Harun Farocki gestorben | Monopol – Magazin für Kunst und Leben.” FAROCKI je jednostavno taj oblak. Film će biti poklon Harunovoj kćeri Anni. Neka počiva u miru. (James Benning, Val Verde, 2014.)

***

Program se realizira u suradnji Human Rights Film Festivala, kolektiva Što, kako i za koga/WHW, Filmskih mutacija i Hrvatskog filmskog saveza.

hvala Harun Farocki Filmproduktion i Matthiasu Rajmannu

***
Realizirano uz podršku:
Goethe-Institut Kroatien
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport grada Zagreba
Hrvatski audiovizualni centar
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Program udruge WHW podržavaju
Foundation for Arts Initiatives/FfAI
Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva
Zaklada Kultura nova