Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
Seminar Sweet 60s
 

fotografije: Ivan Kuharić

Težnje, tenzije i neuspjesi državnih kulturnih politika 1960-ih

9 - 10/12/2011 Multimedijalni institut mi2, Preradovićeva 18, Zagreb

Suorganizatori:
tranzit.at i WHW

Download PDF [1500 kb]

Slatke šezdesete je dugoročni eksperimentalni istraživački projekt koji istražuje skrivene teritorije revolucionarnog razdoblja šezdesetih godina proteklog stoljeća iz perspektive suvremene umjetnosti i teorije. Kustoski i umjetnički fokus je na "postideološkim društvima" (postsovjetskim, postsocijalističkim, istočnoevropskim, bliskoistočnim, zapadno- i srednjoazijskim, kao i na sjevernoafričkim zemljama, a u drugoj fazi na Kini i Latinskoj Americi) i na provođenju komparativne analize i kontekstualizacije povijesnih procesa u umjetnosti, kulturi i društvu 1960-ih i 1970-ih te na njihovim posljedicama u suvremenim društveno-političkim i kulturalnim situacijama.

Seminar Težnje, tenzije i neuspjesi državnih kulturnih politika 1960-ih bavi se pitanjima kulturnih politika i državnih reprezentacija viđenih kroz fenomen velikih izložaba, bijenala i filmske proizvodnje iz 60-ih i 70-ih godina. Dekolonizacija poslije Drugog svjetskog rata donijela je pojačanu želju i pokušaje da se stvori komunikacija i razmjena među zemljama na periferiji, bez posredovanja velikih sila i protiv njih, o čemu je na političkoj razini svjedočio uspon pokreta nesvrstanih zemalja, utemeljen 1961. Istodobno, nove suverene zemlje tražile su forme kojima bi se reprezentirale i načine kojima bi sklopile nove kulturalne saveze. Među ostalim, seminar teži istražiti sljedeća pitanja: Kako se reprezentira država i kako se ideja nacije uspostavlja u kulturi? Na koji način je djelovala državna kulturna politika i mijenjala se na raznim geografskim područjima tijekom 60-ih godina? Kako su te kulturne politike utjecale na sklop kulturnih institucija i umjetničko djelovanje? Na koji način je jezik avangarde stupao u interakcije s jezikom nacionalizma? Kakav je bio odnos između državne potpore i cenzure? Seminar će pokušati istražiti kako utjecaji procesa započetih 1960-ih odjekuju još i danas, i otvoriti nove pristupe pitanjima samopovijesti, samopozicioniranja i reinterpretiranja povijesti umjetnosti.

Petak, 9/12, 17:00 – 19:00

Film i kolektivnost
Nebojša Jovanović: Zanimljiv slučaj staljinističke propagande 1960-ih: "Sarajevska dokumentarna škola" u prizmi totalitarne paradigme

Prezentacija se fokusira na takozvanu "Sarajevsku dokumentarnu školu", skupinu filmaša čiji su dokumentarci bili bitan dio proizvodnje produkcijske kuće Sutjeska film 1960-ih i početkom 70-ih. Polazište će biti nedavni povijesni prikaz koji otpisuje te dokumentarce kao didaktičku staljinističku propagandu. Prezentacija se kritički suprotstavlja tom prikazu, s argumentom da ne samo da se SDS ne može opisati kao staljinistička propaganda nego da bismo trebali odbaciti dihotomiju u kojoj je režim/propaganda na jednoj strani, a umjetnik/umjetnost na drugoj, i njezinu reduktivnu perspektivu.

Rasha Salti: Nevolje u svijesti: Revolucija i novi arapski film 1960-ih i 70-ih. Preliminarna razmišljanja
U 1950-im i 60-im godinama arapski svijet razdirale su revolucije i državni udari. Na vlast su dolazili politički pokreti i režimi koji su se borili za slobodu od evropske kolonijalističke ili polukolonijalističke vladavine, a za društvenu pravednost i jednakost. Te "revolucije" srušile su društveni poredak, oblikovale nove političke domene i artikulirale nov rječnik građanstva i subjektiviteta. Nadahnule su novu kinematografiju i potaknule filmaše da eksperimentiraju s narativnim i nefikcionalnim formama te istražuju nov jezik subjektiviteta. Prezentacija istražuje dva pitanja: prvo, kako je pojam "naroda" ili "nacionalnoga mi" redefiniran u alžirskom, egipatskom, marokanskom i palestinskom filmu; drugo, kako je taj novi filmski idiom uključio druga područja (poeziju, književnost i vizualne umjetnosti) i eksperimentirao s narativnim i nefikcionalnim formama.

19.30
PROJEKCIJA
JULIA MELTZER I DAVID THORNE

Niz filmova snimljenih 2005. i 2006. godine u Damasku, u Siriji, nudi drukčiju perspektivu na ono što bi se moglo dogoditi ondje gdje ljudi žive u presjeku sila represivnog režima, sve jačeg islamskog pokreta i neumoljivog pritiska Sjedinjenih Država. To razdoblje obilježeno je važnim događajima: ubijen je Rafik Hariri, bivši libanonski premijer, Sirijci su bili pod pritiskom da nakon 30-godišnje okupacije napuste Libanon, "revolucija cedrova" došla je i prošla, u Iraku su održani izbori nakon kojih je zemlja potonula u građanski rat, a na jugu Libanona ojačao je Hezbolah. Ti događaji odjeknuli su u Siriji i u cijeloj zemlji potaknuli tjeskobu i očekivanje predstojećih promjena, pada režima, unutarnjih reformi, unutarnjeg raspada, građanskog rata i jačanja moći konzervativnog islama.

Doživjet ćemo te promjene, ili pet slika onoga što bi se moglo dogoditi
(2007), 47 minuta

Ne ako, nego kada: kratki zapisi vremena u kojemu su se očekivanja neprekidno mijenjala, a ljudi više nisu mogli podnositi to što ne znaju je li trenutak došao ili će tek doći
(2006), 32 minute

Ep
(2008), 7 minuta
Proizveden u suradnji s Rami Farah

Subota, 10/12, 12:00 – 14:00

Kulturne politike s onu stranu razvoja

Nancy Adajania: Registri sudjelovanja: dva kulturalna eksperimenta sa suvremenošću u Indiji 1960-ih
Prezentacija se usredotočuje na dvije državne inicijative. Prva je posvećena stvaranju institucije s dugoročnim potencijalom i međunarodnim dosegom (Trijenale Indija, koje je pokrenuo vizionarski pisac i urednik Mulk Raj Anand), a druga je ciklus stipendija oblikovanih po modelu stipendija za "genije", s namjerom da se podupre pojedinačne, pa čak i idiosinkratične projekte umjetnika srednje generacije (stipendija Jawaharlala Nehrua dodijeljena slikaru Akbaru Padamseeu, koji je pokrenuo eksperiment s prožimanjem umjetnosti pod nazivom Vision Exchange Workshop 1969-1970.). Prva inicijativa odnosila se na izložbenu i diskurzivnu praksu, a potonja se posvetila radu u ateljeu i istraživačkoj praksi. Obje inicijative istaknule su indijsku težnju da sudjeluje u kulturalnom prostoru globalne suvremenosti 1960-ih.

Bassam El Baroni: Putanje obrazovanja u umjetnosti i njezinim institucijama: Slučaj Egipta
Povijest umjetnosti u Egiptu proteklih osamdeset godina otkriva vrlo zamršenu mrežu moralnih i estetičkih misli koje se neprekidno preformuliraju i preustrojavaju u odnosu na lokalnu i međunarodnu političku okolinu. Obrazovanje se može definirati kao građenje ili konstruiranje moralnog, intelektualnog ili duhovnog poboljšanja i učenja. Primjenjujući asocijativan i eksperimentalan pristup, govor istražuje moguće putanje pojma obrazovanja, od intelektualnih/umjetničkih praksi u Egiptu prije Nasera do današnje suvremene umjetnosti u zemlji. Na primjeru Kairskog i Aleksandrijskog bijenala pod pokroviteljstvom države, kao i na raznim primjerima s područja moderne i suvremene umjetnosti u Egiptu i šire, postavlja se pitanje: koliko je suvremena praksa daleko od pojma obrazovanja?

14:00 – 15:30
Ručak

15:30 – 17:30
Uloga putujućih izložaba u državnoj reprezentaciji

Porter McCray: MoMA i međunarodni program
MoMa i međunarodni program je priča o nastanku poslijeratnog međunarodnog programa Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku. Taj program omogućio je niz izložaba američke moderne umjetnosti koje su 1950-ih godina kružile Zapadnom Evropom. Na ljeto 1956. jedna od tih izložaba, Moderna umjetnost u SAD-u, došla je u Beograd, tada glavni grad Federativne Narodne Republike Jugoslavije, i prvi put je prikazala djela Rothka, Motherwella, Pollocka, Newmana, Gorkyja, De Kooninga itd. u tom dijelu svijeta. Bila je to jedina putujuća izložba američke moderne umjetnosti u organizaciji MoMA-e koja je ikad bila prikazana u nekoj socijalističkoj zemlji. Nekim slučajem, to je bila i posljednja izložba u kojoj je Jackson Pollock sudjelovao za života.

Ljiljana Kolešnik: Jugoslavenska federalna agencija za međunarodne kulturne projekte istražuje politike i nakane, kao i kulturni utjecaj aktivnosti Jugoslavenske federalne agencije za međunarodne kulturne projekte 1950-ih i 60-ih.

18:00 – 20:00
Službena filmska proizvodnja i njezine tenzije

Branislav Dimitrijević: Povratak radnika u filmskom "crnom valu" u Jugoslaviji
Već početkom 1960-ih, a posebno u drugoj polovici tog desetljeća, generacija filmaša, uglavnom pod utjecajem cinéma verité i nouvelle vague, zastupala je prijelaz na "kritički realizam", propitujući ideološki kontekst, čime je izazvala službeni protunapad koji je početkom 1970-ih okončao tu najkreativniju struju jugoslavenskog filma, poznatu kao "crni val". Jedno od obilježja tih filmova je suosjećanje s razočaranošću radničke klase, koja je prije bila središnji ideološki subjekt revolucije, ali potom je postala društvena formacija koja je pala u procijep otvoren političkom borbom između tvrdokornih dogmatika i liberalnih reformista.

Lívia Páldi: Balázs Béla Studio (BBS)
Prezentacija će predstaviti Balázs Béla Studio (BBS) – jedinstvenu organizaciju ne samo u Istočnoj Evropi nego i šire – koja je počela 1959. kao filmski klub, a dvije godine kasnije preustrojena je kao filmski studio koji je djelovao i unutar strukture socijalističke državne filmske proizvodnje i izvan nje. U gotovo pet desetljeća (ko)producirala je više od 500 filmova svih žanrova, od kratkih igranih i lirskih dokumentarnih filmova, preko dugih dokumentaraca, cjelovečernjih igranih filmova, eksperimentalnih filmova i videa, do animacija i dokumentacije.

* * * * *

BIOGRAFIJE:

Nancy Adajania je teoretičarka kulture, likovna kritičarka i nezavisna kustosica iz Bombaja. Umjetnička je kodirektorica 9. bijenala Gwangju. Piše i predaje o proširenoj skulpturi, novim medijima, javnoj umjetnosti i transkulturalnoj umjetničkoj praksi (uključujući i Documenta 11 u Kasselu; ZKM, Karlsruhe; Transmediale, Berlin i BAK, Utrecht). Adajania je uredila monografiju Shilpa Gupta (Prestel, 2010), a s Ranjitom Hoskoteom je koautorica "The Dialogues Series", niza razgovora sa suvremenim indijskim umjetnicima (Popular Prakashan / foundation b&g, 2011.).

Bassam El Baroni je kustos i likovni kritičar iz Aleksandrije, u Egiptu. Suosnivač je i direktor neprofitnog umjetničkog prostora Alexandria Contemporary Arts Forum (ACAF), a pod imenom ACAF bio je jedan od kustosa Manifeste 8, Evropskog bijenala suvremene umjetnosti u Murciji, u Španjolskoj 2010. Među njegovim novijim izložbama i projektima su Fifteen Ways to Leave Badiou, 2011; suradnički arhivski projekt u tijeku The Arpanet Dialogues, započet 2010. s Jeremyjem Beaudryjem i Navom Haqom; Trapped in Amber: Angst for a Re-enacted Decade, koji kurira s Helga-Marie Nordby u UKS-u, u Oslu, u Norveškoj 2009; Cleotronica 08, međunarodni festival medijske umjetnosti u Aleksandriji 2008.

Branislav Dimitrijević je predavač povijesti umjetnosti i teorije umjetnosti, pisac i kustos. Viši je predavač na Visokoj školi likovnih i primenjenih umetnosti u Beogradu (VSKPUb) i surađuje s Muzejem savremene umetnosti u Beogradu. S Branislavom Andjelković i Branimirem Stojanovićem utemeljio je i koordinirao Školu za istoriju i teoriju slika, nezavisan obrazovni projekt u Beogradu (1999-2003). Među njegovim kustoskim projektima su: Murder1 (CKZD, Beograd 1997), Konverzacija (MOCAB, 2001), Situated Self: Confused Compassionate, Conflictual (Helsinki City Museum; MOCAB, 2005), Breaking Step – Displacement, Compassion and Humour in recent art from Britain (MOCAB, 2007), FAQ Serbia (ACF, New York, 2010). Bio je kustos jugoslavenskog / srpskog paviljona na Venecijanskom bijenalu 2003. i 2009.

Nebojša Jovanović postdiplomski je student na Srednjoevropskom sveučilištu u Budimpešti (odsjek za rodne studije), gdje piše doktorsku tezu o rodu u kinematografiji Bosne i Hercegovine u jugoslavenskom socijalizmu. Diplomirao je psihologiju na Univerzitetu u Sarajevu i magistrirao rodnu teoriju na Srednjoevropskom sveučilištu. Radi kao asistent za psihoanalizu i teoriju filma u Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu..

Ljiljana Kolešnik je znanstvena savjetnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, profesorica na doktorskim studijima na Odsjeku za povijest umjetnosti na Zadarskom sveučilištu, te gostujuća profesorica na Filozofskom fakultetu u Splitu. Trenutačno istražuje modalitete kulturne razmjene izmešu Jugoslavije i Trećeg svijeta, te pojam 'moderniteta' koji je izvožen u 'nerazvijene zemlje' u 1960-ima. Među njezinim novijim publikacijama suIzmeđu Istoka i Zapada: hrvatska umjetnost i likovna kritika 50‑ih godina (Zagreb, 2006), Umjetničko djelo kao društvena činjenica. Perspektive kritičke povijesti umjetnosti (Zagreb, 2006) i niz članaka o umjetnosti, politici i popularnoj kulturi socijalizma. Autorica je koncepta i članica kustoskog tima izložbe Socijalizam i modernost: umjetnost, kultura, politika 1950–1974. koja se trenutačno održava u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Porter McCray bio je direktor Međunarodnog programa MoMA-e 1950-ih godina. Mnogo godina nakon smrti pojavio se u javnosti kao suradnik Muzeja američke umjetnosti u Berlinu, držeći predavanja prije svega o svojim suvremenim refleksijama o putujućim izložbama američke umjetnosti, s kojima je mnogo godina bio povezan.

Julia Meltzer režirala je i producirala pet nagrađivanih dokumentarnih projekata. Njezini videoradovi s Davidom Thorneom, uključujući It's not My Memory of It, We Will Live to See These Things i Not a Matter of If but When dobili su nagrade na Evropskom festivalu medijske umjetnosti, Transmediali i Festivalu kratkog filma u Rio de Janeiru. Noviji videoradovi izlagani su u Modern Art Oxford, Steve Turner Gallery, HomeWorks IV u Beirutu i na bijenalu Whitney 2008.

Lívia Páldi je kustosica i direktorica BAC-a (Centra za baltičku umjetnost) u Visbyju. Između 2007. i 2011. radila je kao glavna kustosica u Műcsarnok / Kunsthalle Budapest, gdje je organizirala brojne izložbe, uključujući Other Voices, Other Rooms—Attempt(s) at Reconstruction. 50 Years of the Balázs Béla Studio (2009), The Producers (2008), Mircea Cantor: Future Gifts (2008), Deimantas Narkevičius: History Continued (2007), !REVOLUTION? (koncept s Ulrike Kremeier, 2007), i Dreamlands Burn Nordic Art Show 2006 (with Edit Molnár, 2006). Bila je suradnica i urednica časopisa East Art Map i urednica knjige umjetničkog kolektiva IRWIN u Ljubljani (2002 – 5). Jedna je od kustoskih agenata za Documentu 13.

Rasha Salti je nezavisna kustosica i autorica koja piše o filmu i vizualnim umjetnostima. Živi i radi u Beirutu. Od 2004. do 2010. bila je autorica filmskog programa i kreativna direktorica njujorške neprofitne organizacije ArteEast, gdje je bila direktorica dvaju izdanja bijenalnog CinemaEast Film Festivala (2005. i 2007.); s Richardom Peñom kurirala je The Road to Damascus, retrospektivu sirijskog filma koja se održavala diljem svijeta, a s Jytte Jensen kurirala je Mapping Subjectivity: Experimentation in Arab Cinema from the 1960s until Now (2010 – 2012), u MoMA-i u New Yorku. Sa Suzanne Cotter i Haigom Aivazianom bila je među kustosima 10. Sharja umjetničkog bijenala 2011. Iste godine pridružila se timu autora programa Međunarodnog filmskog festivala u Torontu.

David Thorne je kuhar i umjetnik iz Los Angelesa. Njegov rad s Julijom Meltzer izlagan je na velikim filmskim festivalima (Međunarodni filmski festival u Torontu, Međunarodni filmski festival u Rotterdamu, Filmski festival Margaret Mead), u muzejima i umjetničkim centrima (bijenale Sharja, Muzej američke umjetnosti Whitney, muzej Wallraf-Richartz, Wexner Center, Modern Art Oxford, umjetnički centar Yerba Buena, Palazzo de la Papesse). Od 2005. do 2007. surađivao je s Andreom Geyer, Sharon Hayes, Ashley Hunt i Katyom Sander na projektu 9 Scripts from a Nation at War za Documentu 12.

Radni jezik seminara bit će engleski.

* * *

Seminar je dio projekta Slatke šezdesete, organiziranog uz potporu programa Evropske Unije Kultura 2007 – 2013.

Projekt Slatke šezdesete suorganiziraju tranzit.at, Beč; Anadolu kultur, Istanbul i WHW, Zagreb

Uz potporu:

Allianz Kulturstiftung
ERSTE Stiftung
Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport
Ministarstvo kulture RH
National Foundation for Civil Society Development
Trust For Mutual Understanding

Posebno zahvaljujemo
Fritzie Brown i CEC ArtsLink