Maria Lind Tensta Museum: izvještaji iz Nove Švedske, 17h

Barnabás Bencsik Umjetnička scena sa zarobljenim institucijama, 18:30h

predavanja, Galerija Nova, Teslina 7, Zagreb

ponedjeljak, 16/12/ 2013.

Maria Lind Tensta Museum: izvještaji iz Nove Švedske

Izlaganje se bavi transdisciplinarnom izložbom istoga naziva i onime što je proizašlo iz pokušaja da se istraži povijest i pamćenje stockholmskog predgrađa Tensta.

 
Maria Lind je kustosica i kritičarka koja živi u Stockholmu gdje je i rođena 1966. godine. Direktorica je stockholmskog Tensta Konsthall. Od 2008. do 2010. bila je direktorica dodiplomskog programa pri Center for Curatorial Studies na koledžu Bard. Od 2005. do 2007. bila je direktorica Iaspis-a u Stockholmu, a od 2002. do 2004. direktorica Kunstvereina u Munchenu gdje je zajedno s timom kustosa vodila programe u kojima su, između ostalih, sudjelovali umjetnici Deimantas Narkevicius, Oda Projesi, Annika Eriksson, Bojan Šarčević, Philippe Parreno i Marion von Osten. Od 1997. do 2001. bila je kustosica u Moderna Museet u Stockholmu, a 1998. bila je jedna od kustosica Manifeste 2, Evropskog bijenala suvremene umjetnosti. Kao voditeljica Moderna Museet Projekt, Maria Linds radila je s umjetnicima od kojih je naručeno 29 radova realiziranih u privremenom projektnom prostoru u Muzeju u Stockholmu ali i izvan njega. Među zastupljenim umjetnicima bili su Koo Jeong-a, Simon Starling, Jason Dodge i Esra Ersen. Bila je i kustosica projekta What if: Art on the Verge of Architecture and Design koji je vodio Liam Gillick. Surađivala je u mnogim novinama i časopisima, a njezini su tektovi objavljeni u brojnim katalozima i drugim publikacijama.

Suurednica je knjiga Curating with Light Luggage i Collected Newsletter (Revolver Archiv für aktuelle Kunst), Taking the Matter into Common Hands: Collaborative Practices in Contemporary Art (Blackdog Publishing) kao i izvještaja European Cultural Policies 2015 (Iaspis i eipcp) i The Greenroom: Reconsidering the Documentary and Contemporary Art (Sternberg Press). Suurednica je i nedavno objavljenih publikacija Contemporary Art and Its Commercial Markets: A Report on Current Conditions and Future Scenarios i Performing the Curatorial: With and Beyond Art koje je objavio Sternberg Press. Godine 2009. dobila je Nagradu Walter Hopps koja se dodjeljuje za dostignuća u kustoskom radu. U jesen 2010. Sternberg Press objavio je knjigu Selected Maria Lind Writing.

Barnabás Bencsik Umjetnička scena sa zarobljenim institucijama

Bivajući dvotrećinskom parlamentarnom većinom, što se u evropskim demokratskim društvima nije dogodilo u poslijeratnom razdoblju, mađarska stranka na vlasti, Fidesz, tvrdi da ima sve ovlasti za provođenje fundamentalnih promjena u svim sferama društva. Vlast ne skriva da joj je cilj čvrsto povezati političku, ekonomsku, birokratsku i intelektualnu elitu. Vlada je preustrojila gotovo sve mađarske javne institucije i dovela u njih nove ljude, a te promjene provedene su s ciljem da se poveća izravna ovisnost o političkom vodstvu. Država sada izravno kontrolira gotovo sve sfere javnih medija, obrazovanja, visokog obrazovanja, umjetnosti i znanosti.
S naglaskom na skorašnjim strukturnim i zakonskim promjenama u kulturno-političkoj borbi za moć, ovo predavanje prikazat će situaciju u Mađarskoj kao sustavno podrivanje pluralnog i uspješnog djelovanja u institucionalnom okruženju i kako se umjesto toga stvaraju hegemonističke i monolitne strukture temeljene na nacionalnim osjećajima postkomunističkog vremena, uz dodatak pokojeg demokratskog rekvizita. Naglašavajući prijeteći ton i tenedencije politike aktualne vlasti u odnosu na kulturu, izlaganje će se osvrnuti na sraz vrijednosti i opasnosti kojima su izložene sloboda govora i umjetničkog izraza što će u skoroj budućnosti stvoriti teško predvidiv i radikalan preokret u mađarskim instituacijama koje su prema tome kritički orijentirane. Kako naći najdjelotvornije strategije za zaštitu temeljnih vrijednosti institucija o kojima govorimo i njihovih demokratskih mehanizama protiv jake dvotrećinske supervećine? – to će pitanje biti otvoreno za raspravu.

Barnabás Bencsik, kustos, rođen je 1964. godine, živi i radi u Budimpešti. Diplomirao je književnost i povijest, a potom povijest umjetnosti na sveučilištu ELTE u Budimpešti. U djelovanje mađarske post-komunističke umjetničke scene uključio se početkom 90-ih godina. Od 1990. do 1999. vodio je u Budimpešti Studio Gallery, izložbeni prostor udruženja Studio of Young Artists Association. Istovremeno je od 1993. do 1995. bio koordinator programa vizualnih umjetnosti u Centru Soros za suvremenu umjetnost u Budimpešti u vrijeme kad je utemeljena mreža CEE. Vodio je i Trafo Gallery u Budimpešti (1999-2001) te bio glavni kustos u Műcsarnok|Kunsthalle gdje je surađivao na projektu Mađarskog paviljona za 49. Venecijansko bijenale.  Godine 2001. postao je umjetnički direktor MEO – Zbirke suvremene umjetnosti u Budimpešti a od 2002. godine djeluje kao nezavisni kustos. Otad je sudjelovao u nizu različitih izložbi i projekata vizualne umjetnosti. Inicirao je i od 2006. je na čelu ACAX-a | Agencije za razmjenu suvremene umjetnosti (acax.hu), odnosno ureda koji podržava i razvija različite oblike suradnje između lokalne i međunardone umjetničke scene. Bio je direktor Ludwig Muzeja – Muzeja suvremene umjetnosti u Budimpešti od 2008. do 2013. godine, ali zbog radikalnih promjena u mađarskoj kulturnoj politici, nije nastavio obnašati tu dužnost. Otad radi kao nezavisni kustos i predavač.
Predavanja su dio međunarodnog suradničkog projekta Početi najbolje što se može (kako govorimo o fašizmu?) (2012-2014.) koji podržava Europska unija, a pokrenuo ga je WHW u suradnji s Tensta Konsthalla iz Stockholma i Grazer Kunstverein iz Graza.

Program su podržali:
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport
Ministarstvo kulture RH
Europska kulturna fondacija
Program Europske Unije Kultura 2007-2013
The Swedish Arts Grants Committee

Program Galerije Nova i udruge WHW podržavaju:
Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva
Zaklada Kultura nova

Program Galerije Nova suorganiziraju WHW i AGM