Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog
Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog

Andreas Fogarasi, Maryam Jafri - Udarne vijesti i sitni slog

Galerija Nova, Teslina 7, Zagreb
17/04 - 02/06/2012

Izložba Udarne vijesti i sitni slog istražuje različite geografske, naoko udaljene povijesne epizode koje se realiziraju kroz vizualne reprezentacije i usmenu predaju, miješajući fakte i fikciju, povijest i mitologiju, nacionalno i univerzalno, skript i dokumentaciju. Stavljajući u dijalog umjetnički rad Andreasa Fogarsija i Maryam Jafri izložba zahvaća prostore rascijepa u reprezentaciji i interpretaciji povijesnih događaja, posredno tematizirajući procese stvaranja i rastvaranja kulturnih i političkih identiteta i hegemonijskih odnosa. Udarne vijesti i sitni slog sučeljava implikacije iščitavanja jedne naoko minimalne umjetničke geste koju službena povijest (umjetnosti) nije ni zabilježila s događajima koji formiraju udarne vijesti. Naslov izložbe simbolično aludira na naličja tih procesa i neistražene interpretativne prostore koje se nalaze između tih dvaju polova.

Dan nezavisnosti, 1936-1967 Maryam Jafri (rođena 1972. u Karačiju, živi i radi u Kopenhagenu i New Yorku) bavi se temama vezanim za kolonijalno i postkolonijalno nasljeđe afro-azijskog teritorija. Temeljeći se na arhivskim fotomaterijalima koji bilježe formalne ceremonije proglašavanja Dana nezavisnosti rad prati zbivanja koja se odvijaju u toku prva 24 sata nakon odlaska kolonijalne vlasti u različitim azijskim i afričkim zemaljama (Indonezija, Indija, Gana, Alžir, Senegal, Pakistan, Sirija, Malezija, Kenija, Tanzanija, Mozambik, Kongo...) koje zadobivaju statuse samostalnih država - nacija. Procedure inauguracije Dana neovisnosti odvijaju se kroz niz strogo kodificiranih društvenih rituala u javnim i elitnim prostorima, koji unatoč različitim geokulturnim kontekstima i vremenskim razdobljima pokazuju upadljivu generičku sličnost, dok se kolonijalizacija zaodijeva u novo, demokratsko ruho. Dan nezavisnosti, 1936-1967 realizira se kao svojevrsna topologija nalik na filmski scenarij i storyboard tih složenih procesa.

Rad Andreasa Fogarasija (rođen 1977. u Beču, živi i radi u Beču) Vasarely Go Home sastoji se od niza video intervjua s istaknutim protagonistima avangardne mađarske umjetničke scene, koji kroz prizmu dva umjetnička događaja koja su se dogodila 18. listopada 1969. u Budimpešti reflektiraju političku pozadinu mađarske avangardne s kraja šezdesetih. Tog je dana Victor Vasarely, međunarodno priznati umjetnik mađarskog podrijetla, otvorio veliku retrospektivnu izložbu u galeriji Mücsarnok u Budimpešti. To je bila prva izložba apstraktne umjetnosti u Mađarskoj i do tada najveća Vasarelyeva izložba. U vremenu spore političke normalizacije na službenoj razini ova je izložba željela re-inaugurirati mađarsku umjetnost u međunarodni kontekst. Iako je izložba funkcionirala kao "uvoz" međunarodne apstraktne umjetnosti, istodobno je, predstavljajući umjetnika mađarskog podrijetla, simbolički "svojatala" pravo kulturnog "izvoza" u vremenu dok je tadašnja mađarska vlast u u najboljem slučaju tek tolerirala mađarsku avangardu. Drugi događaj koji ovaj projekt tematizira je minimalna i skromna protestna akcija mađarskog umjetnika Jánosa Majora koji je tijekom otvorenja izložbe Vasarelyeve izložbe prijateljima i poznancima kriomice pokazivao džepni transparent na kojem je pisalo Vasarely Go Home.

Ovim dvama projektima prethodili su dugi istraživački procesi, a zajednički im je dokumentarni pristup i naglašena formalna i estetska razina. Dok Jafri odstupa od narativne koherencije i odmiče se k fragmentacijima u kojima fotografije postaju "nijemi svjedoci" vremena, Fogarasi prezentira niz paralelnih narativa i subjektivnih glasova. Kompleksna preplitanja vremena, mjesta, memorije i hegemonije koji pokreću ove radove jezgrovito je sažela jedna od sudionica Fogarasijevog projekta, umjetnica Dora Maurer: "...svaka ideja rođena u inozemstvu na kraju dođe umrijeti u Mađarsku ."

Izložba je dio projekta Slatke šezdesete organiziranog uz potporu programa Europske Unije Kultura 2007-2013. Projekt Slatke šezdesete suorganiziraju: tranzit.at, Beč, Anadolu kultur, Istanbul i WHW, Zagreb.

http://at.tranzit.org/en/sweet_sixties

Podrška:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport grada Zagreba
Trust for Mutual Understanding