To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
To ti je politička ekonomija, budalo
 

To ti je politička ekonomija, budalo

izložba, Galerija Nova, Teslina 7, Zagreb

srijeda, 12/3/2014, 20h

sudjeluju: Zanny Begg i Oliver Ressler,Filippo Berta, Libia Castro and Ólafur Ólafsson, Julia Christensen, Paolo Cirio, Field Work (Lise Skou i Nis Rømer), Yevgeniy Fiks & Olga Kopenkina &Alexandra Lerman, flo6x8, Melanie Gilligan, Jan Peter Hammer, Alicia Herrero, Institute for Wishful Thinking, Sherry Millner i Ernie Larsen, Dread Scott

kustosi: Oliver Ressler i Gregory Scholette
produkcija za WHW: Martina Kontošić

srijeda, 12/03/2014.
18h, predavanje i program projekcija: Oliver Ressler, Okupacije prostora

20h, otvorenje izložbe

Globalizacija, privatizacija, fleksibilno radno vrijeme, deregularizirana tržišta; trideset godina neoliberalnog kapitalizma dovelo je većinu svjetskih vlada do toga da potpuno ili djelomično napuste ulogu koju su dotad imale, ulogu arbitra između sigurnosti većine i profita koji ubire korporativni sektor. Zato uopće ne iznenađuje činjenica da su problemi koji su nastali u sektorima financija i nekretnina u SAD-u rezultirali 2008. godine globalnom financijskom krizom i time da su vlade u cijelom svijetu upumpale trilijune dolara u banke i osiguravajuća društva što je, zapravo, najveći transfer kapitala u privatni sektor ikad napravljen. Argument koji se često navodio za taj dosad nezabilježen manevar bio je da su mnoge od tih transnacionalnih korporacija "toliko velike da ne mogu propasti." Ipak, uprkos ogromnim davanjima, milijuni ljudi ubrzo su ostali bez svojih domova i sredstava za život, a ekonomskoj i socijalnoj šteti još se ne vidi kraj.

Zapanjuje cijena tih pokušaja saniranja dugova. Države su posuđivale kapital da spase financijske institucije što je proizvelo rast nacionanog duga i virtualnu nelikvidnost nekih zemalja. Da se transnacionalne korporacije prisililo da pomognu ekonomiji, možda se i moglo upravljati budžetnim deficitima, no neoliberalne vlasti izabrale su umjesto toga uvođenje programa "stezanja remena" koji radikalno smanjuju opseg usluga javnih službi i programa socijalne skrbi. Suvišno je napominjati da te stroge mjere ne odražavaju nužno odraz volje većine, a činjenica da raste apatija glasača ozbiljna je nuspojava odlučivanja koje se provodi od "vrha prema dnu". 

Danas se suočavamo s katastrofom kapitalizma što ujedno znači i veliku krizu za reprezentativnu demokraciju. I sama ideja moderne države-nacije ugrožena je time što deteritorijalizirani protok financijskog kapitala topi sve što je bilo čvrsto u sirovinu za burzovne spekulacije i izvlačenje bio-političke imovine. Takav društveni poredak, i takvo shvaćanje vlasti, s njenim arhaičnim obećanjem sigurnosti i sreće, postaje ništa drugo do jedna od modernih ruševina. Teoretičar Slavoj Žižek objašnjava to ovako: "...glavna zadaća vladajućih ideologija u aktualnoj krizi jest nametnuti priču koja krivnju za rasulo neće staviti na globalni kapitalistički sustav kao takav, nego na sekundarne i kontingentne devijacije (odveć labave zakonske regulative, korumpiranost velikih financijskih institucija, i tako dalje)."[1]

To ti je politička ekonomija, budalo [2]okuplja grupu izuzetnih umjetnika koji stavljajući aktualnu krizu u fokus ostaju suzdržani i kritični. Umjesto mirenja s lošim okolnostima, ova izložba postavlja pitanje nije li došlo vrijeme da se pruži otpor stezi i diktatu kapitalističke logike i da se, nekim sredstvom umjetničke magije, započne sa spašavanjem onoga što razumijemo pod pojmom društvenoga u njegovom temeljnom značenju.

Izložbu prati publikacija To ti je politička ekonomija, budalo: Globalna financijska kriza u umjetnosti i teoriji (Pluto Press, 2013) u kojoj su zastupljeni Slavoj Žižek, Brian Holmes, Judith Butler, David Graeber, Julia Bryan-Wilson, John Roberts i drugi.

Prethodne verzije izložbe To ti je politička ekonomija, budalo predstavljene su u okviru Open Space, Open Systems u Beču (2011), u Austrijskom kulturnom forumu u New Yorku (2012), u Centru za suvremenu umjetnost u Solunu (2012), u Umjetničkom muzeju Porija (2013), u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu (2013) i u Galeriji 400 Sveučilišta Illinois u Chicagu (2013).

Izložba i program predavanja i projekcijasu dio višegodišnjeg međunarodnog projekta pod nazivom Početi najbolje što se može (kako govorimo o fašizmu?), u suradnji s programom Estetike otpora.

Program su podržali:
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport
Evropska kulturna fondacija
HAVC
Ministarstvo kulture RH
Program Evropske Unije Kultura 2007-2013

Program Galerije Nova i udruge WHW podržavaju:
Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva
Zaklada Kultura nova

Program Galerije Nova suorganiziraju WHW i AGM


[1] Slavoj Žižek: Najprije tragedija, potom farsa, Verso Books, London/New York, 2009, str.19

[2] Naslov To ti je politička ekonomija, budaloparafrazira rečenicu Slavoja Žižeka To ti je ekonomija, budalo, koja se naširoko citirala 1992. godine, u vrijeme uspješne predsjedničke kampanje Billa Clintona protiv tadašnjeg predsjednika Georgea Busha Mlađeg.