Tensta Museum u pokretu
Tensta Museum u pokretu
Tensta Museum u pokretu
Tensta Museum u pokretu
Tensta Museum u pokretu
Tensta Museum u pokretu
Tensta Museum u pokretu
Tensta Museum u pokretu

Tensta Museum u pokretu

Galerija Nova, Teslina 7, Zagreb

16/12/2013. - 15/2/2014.

Deplijan povodom izložbe je dostupan ovdje
na hrvatskom i engleskom jeziku

Sudjeluju: Petra Bauer, Thomas Elovsson & Peter Geschwind, Järvaprojektet, Livstycket, Meron Mangasha & Senay Berhe, Adam Taal

kustosica: Maria Lind

otvorenje izložbe: ponedjeljak, 16/12/2013, 20h

Tensta Museum u pokretu nastavak je izložbe Tensta Museum: izvještaji iz Nove Švedske koja traje u Tensta Konsthall u Stockholmu od 26. listopada 2013. do 18. svibnja 2014. Tensta Museum bavi se poviješću i pamćenjem Tenste, štokholmskog predgrađa kojim dominira veliko stambeno naselje iz vremena kasnog modernizma, odnosno poviješću i pamćenjem u odnosu na mjesto i na ljude koji tu žive i rade. Četrdesetak umjetnika, arhitekata, lokalnih udruga, performera, sociologa, kulturnih geografa, filozofa i drugih ljudi koji se bave različitim poslovima problematizira u svojim umjetničkim radovima, istraživačkim projektima, seminarima ili vođenim šetnjama prošlost Tenste.

Kroz navedene projekte i aktivnosti sudionici su istovremeno došli do toga da je Tensta danas konkretna slika onoga što se može opisati kao Nova Švedska – Švedska koja se mora sagledati puno drukčije u odnosu na ono što je bila pred nekoliko desetljeća. To je Švedska u kojoj žive brojni ljudi različitog porijekla i u kojoj drastično jačaju ekonomske i društvene podjele. Prema novom izvještaju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvitak (OECD), Švedska ima najbrži rast nesrazmjera u prihodima među 34 zemlje članice. U radovima nastalima za Tensta Museum, neki od pozvanih sudionika rado bi predložili moguće scenarije za budućnost.

Tensta je izuzetno kompleksno mjesto s neuobičajeno mnogo lica. Najizraženija crta Tenste veliko je stambeno naselje izgrađeno u razdoblju kasnog modernizma 1967-72 u okviru Programa milijun. Gotovo šest tisuća stambenih kuća dijeli prostor s grobovima iz željeznog doba, kamenjem s runskim zapisima, jednom od najstarijih crkvi na području Stockholma iz 12. stoljeća, sa slavnom baroknom kapelom i bivšim poligonom za vojne vježbe s početka 20. stoljeća koji je danas zaštićeni rezervat prirode. Stockholm je jedan od gradova s najvećom segregacijom u Evropi i od otprilike 19.000 ljudi koji danas žive u Tensti, gotovo 90% nije porijeklom odatle, mnogi su s Bliskog istoka i iz Sjeverne Afrike. To znači da se kolektivno pamćenje Tenste prelama kroz brojne prizme te da oko pitanja "čija povijest?" i "čija baština?" nastaju napetosti i izbijaju konflikti. Tensta Museum: Izvještaji iz Nove Švedske dotiče se i koncepta kulturne baštine te složenog pitanja kako se ona danas koristi u Švedskoj i drugdje u Evropi.

Borba za kolektivno pamćenje može biti oslobađajuća, ali može i biti isključiva po neke ljude,  pa čak i dovesti do rata. Bavljenje prošlošću u svojoj je osnovi ambivalentno. No ne može se poreći da postoji čvrsta veza između novog "poštovanja" prema povijesti – stvarnoj i imaginarnoj – i osjećaja pripadnosti, kolektivne svijesti, pamćenja i identiteta koje obećava zajedničko pamćenje.  S konceptom "kulturne baštine" kao temom od koje polazimo, Tensta Museum: izvještaji iz Nove Švedske preispituje što se zapravo dogodi kad javnu raspravu o povijesti i pamćenju zamijeni zaokupljenost pamćenjem i "baštinom". Pitanje je i što esktremno desničarskim organizacijama i strankama  – osobito fašističkim – predstavlja uzimanje prava da tumače ideju nacionalne baštine.

Tensta Museum: izvještaji iz Nove Švedske daje bogato kontrastno tkanje protegnuto na sedam mjeseci u kojima se kroz vrlo raznolike interese i oblike izražavanja pripovijedaju prošlost, sadašnjost i budućnost. Iz tog razloga, Tensta Konsthall preuzima ulogu muzeja s ciljem da tako postane autoritet neophodan za raspravljanje o povijesti, no i da ukaže na želju za stabilnošću, kontinuitetom i ozbiljnošću u takvim raspravama. To je gesta samo-institucionalizacije koju treba vidjeti i u svjetlu potrebe da Tensta Konsthall, privatna fondacija utemeljena 1988. godine, i sama postane stabilnija i stekne veći kontinuitet. Tensta Konsthall zapravo se od samog osnutka vodi više kao projekt nego kao institucija.

Tensta Museum on the Move bavi se poviješću i pamćenjem Tenste više neizravno nego izravno. Model brutalističkog paviljona Thomasa Elovssona & Peter Geschwinda  iz 1969.  u Peterleeu, takozvanom Novom Gradu u Engleskoj, prerađen je u nešto između svemirske letjelice i ruševine, i podsjeća nas da Tensta i Program Milijun nikako nisu jedinstven slučaj pokušaja masovne izgradnje stanova u poslijeratnom razdoblju. Sisters! Petre Bauer je video-portret radne svakodnevnice feminističke organizacije Southall Black Sisters iz južnog Londona koji je svojevrsna paralela onome kako Kvinnocenter, Tensta-Hjulsta i Livstycket djeluju u Tensti. Tajnovita riba, brkica, glavni je lik u videu Järvaprojektet-a. Brkica živi u potoku u prirodnom rezervatu Järvafältetu koji graniči s Tenstom a kao zaštićena vrsta spriječila je da švedski kapital prodre u zelenu zonu. Umjetnički kolektiv Järvaprojektet vidi i zelenu zonu i brkicu kao katalizatore u odnosu urbanog i ruralnog, grada i njegove okolice.

Smještena uz plavu liniju podzemne željeznice i poznata po svojim četvrtima s velikim translokalnim stanovništvom, Tensta je dom pjesnika Merona Mangashe. Njegova pjesma iz koje je nastao video Senay Berhe Blue Blood posveta je ovom dijelu Stockholma koji je prikazan bez ljudi čime se želi naglasiti da ona pripada i svima i nikome. Na alternativnoj tekstilnoj karti Stockholma ženska udruga Livstycket  smjetila je Tenstu upravo tamo gdje je smješten znameniti povijesni centar grada. Naposljetku, hiphop zvijezda Adam Tensta napravio je posebno za Tensta Museum soundtrack osebujnog ritma s jakom vodećom linijom koja tridesetak minuta odjekuje prostorom. Nakon toga izložba ostaje u tišini do isteka punog sata.

Petra Bauer

Sisters!, video, 72 min, 2011.

Film Sisters! Petre Bauer dio je istraživanja kojim se ova umjetnica bavi a to je propitivanje filma kao političkog čina. Nastao je u suradnji s feminističkom organizacijom Southall Black Sisters i govori o njezinu djelovanju usmjerenom  protiv potlačivanja crnih žena. Film nam prikazuje politički otpor u obliku u kojem se najčešće i pojavljuje  – u radu žena gdje je politička istrajnost najvažnija. Film je dio većeg projekta u koji su uključena istraživanja britanske feminističke filmske produkcije i nastanka feminističke teorije od 1970-ih naovamo. Sisters! pokazuje mogućnosti koje pokretne slike otvaraju u socijalnim i političkim pregovorima.

Petra Bauer je umjetnica i filmska autorica, živi u Stockholmu. Film je zanima kao politička i kolektivna praksa te kao način stvaranja, prenošenja i predstavljanja priča putem pokretnih slika.

Thomas Elovsson & Peter Geschwind

Time – Space Shuttle (Paviljon Apollo), model u mdf-u i video projekcija, 2013.
Libreto za punk-rock operu

Model Time – Space Shuttle (Paviljon Apollo) prerađena je i znanstvenom fantastikom nadahnuta verzija apstraktne skulpture Paviljon Apollo Victora Pasmora. Skulptura je nastala 1969. godine a nalazi se u središtu stambene četvrti u Peterleeu. Peterlee je gradić smješten južno od Newcastlea u Ujedinjenom Kraljevstvu, u pedesetima je bio uključen u britansku inicijativu izgradnje stanova nazvanu New Town Project. New Town Project dijeli mnoge sličnosti sa švedskim Programom Milijun (1965-74), radilo se o velikom investiranju u izgradnju stanova i stambenih naselja. Originalni paviljon kombinacija je paviljona, mosta i skulpture, preživio je puno oštećenja i pogrda na svoj račun, ali pred nekoliko godina masovnom kampanjom spašen je od uništenja. Danas je potpuno obnovljen i mnogi stanovnici Peterleea imaju o njemu dobro mišljenje, čak je proglašen i engleskom nacionalnom baštinom.
U okviru Tensta Museum na putu Elovsson i Geshwind predstavljaju redizajniranu verziju premještenog paviljona u obliku modela koji je sačuvao njegovu prošlost, ali mu dodaje i nov spekulativni oblik. Projekcije koje između ostalog pokazuju poleđinu prvog albuma Sex Pistols i Paviljon Apollo pokriven grafitima pridonose tim spekulacijama. Isti rad većih dimenzija izložen je u postavu izložbe Tensta Museum: izvještaji iz Nove Švedske u Tensta Konsthallu.

Elovsson je predavač na Konstfacku-u (University College of Arts, Crafts and Design) u Stockholmu a prije toga izlagao je u umjetničkim izložbenim prostorima u cijeloj Švedskoj, između ostalog u Gävle Konstcentrum (Umjetnički centar Gävle) i Marabouparkenu u Sundbybergu. Njegova umjetnička produkcija naslijedila je puno od konceptualne umjetnosti iz 60-ih i 70-ih godina, u njoj je idejni aspekt naglašen jače od materijalnih, a u zidnim slikama i instalacijama Elovsson se fokusira na mitove, poslovice i citate preuzete iz umjetnosti kao i iz popularne kulture.

U Geschwindovu radu često se s miješaju mračnije strane kulture mladih s referencama na konzumerističko društvo i njegovu rogobatnu esteteiku. Često postoji i jasna povezanost između njegovih instalacija i spektakularnog povijesnog konteksta poput povezanosti tematskih parkova i više ili manje uspješnih eksperimenata s filmovima i pokretnim slikama s kraja 19. stoljeća.

Geschwind je professor na Kungl. Konsthögskolan (The Royal Institute of Art) u Stockholmu a radove je prethodno izlagao u galerijama i muzejima diljem Švedske i Evrope, među njima i u stockholmskom Färgfabriken-u i Liljevalchs konsthall-u.

The Järva Project

Brkica (Barbatula Barbatula) u Igelbäcken-u, video, 15 min, 2013.
Video portret Mile Ivanow, video, 25 min, 2013

Umjetničku kolektivnu inicijativu Järva Project čine umjetnici Fredrik Ehlin, Patrick Kretschek i Erik Rosshagen koji žive u Stockholmu. U ovom videu istražuju odnos između faune i predgrađa, prirode i izgrađenog okoliša koristeći se metodama dokumentarnog filma. Rad je usmjeren na rijetku, zaštićenu ribu brkicu koja živi anonimnim životom u obraslom potoku (Igelbäcken) što teče prirodnim rezervatom Järva Field na granici s Tenstom. Järva Field je bivši vojni poligon koji je postao rekreacijska zona za okolna pregrađa Rinkeby, Tensta, Hjulsta, Kista, Huby i Akalla. Brkica većinu godine živi ukopana u pješčano dno potoka, a zbog istraživača iz švedskog

Prirodoslovnog muzeja dobila je presudnu ulogu u planiranju grada te posve neočekivano zaustavila eskploataciju Järva Field-a u vrijeme građevinskog buma 90-ih godina. I Järva Field i jedinstvena riba brkica u gogoljevskoj maniri pokazuju kako gradovi nadrastaju patchwork političkih vizija. Umjetnike ne zanima samo narativ u kojem se analizira i uspostavlja kritičan odnos prema načinu na koji se u različitim medijima prenosi slika toga mjesta nego ih zanimaju i različiti oblici tih narativa. Projekt je započeo kao site-specific produkcijski prostor u Tensta Konsthall-u.  Godine 2009. rezultirao je samostalnom izložbom u Tensta Konsthallu a 2010. godine objavljena je publikacija. Materijali prikupljni tijekom rada na projektu dostupni su na www.jarvaprojektet.se

Drugi film je portret 99-godišnje Mile Ivanow koja je 1969. preselila u Ringby, ali je godinu dana živjela u Kisti. Rođena je 1914. u Vasi koja danas pripada Finskoj, a tada je pripadala Rusiji, a u Švedsku je došla nakon Drugog svjetskog rata. Bila je prva konzultantica za imigrante u Stockholmu a tijekom 1970-ih radila je Tensti. Trudila se osigurati uvjete da djeca čiji materinji jezik nije švedski očuvaju svoj izvorni jezik. U filmu govori i o svom amaterskom slikanju.

Livstycket

Stockholm by Livstycket, tisak na platnu, 2012.

Ovaj uzorak jedinstvena je karta Stockholma. Izradio ju je Livstycket, centar znanja i dizajna u kojem žene kreirajući tekstil uče švedski jezik. Članice Livstycketa žive u Stockoholmu, ali samo se u svojim predgrađima osjećaju kod kuće. Projektom Stockholm: moje mjesto na zamlji, koji je počeo u kolovozu 2011. godine, Livstykcet je to želio promijeniti jer neovisno o tome gdje su rođene, grad u kojem danas žive je Stockholm. Sudionice su podijeljene u grupe, svaka grupa bila je zadužena za različitu četvrt. Nakon toga zajedno su putovale u grad s namjerom da prošetaju, vide i istraže različite dijelove grada. Ta kratka putovanja omogućila su da svaka od njih stekne vlastita iskustva i slike Stockholma, a na temelju njihovih slika i iskustava Livstycket je kreirao tekstilni uzorak Stockholm.

Udruženje Livstycket je centar za obrazovanje i dizajn čiji je cilj ojačati položaj žena u društvu te dokinuti njihovu izolaciju. Pedagoška metoda Livstycketa provodi se već dvadeset godina, a temelji se na ideji kombiniranja učenja švedskog jezika i kreativnog rada, najviše šivanja, veza i tiska na tekstilu. Prostorije Livstycketa smještene su preko puta stanice podzemne željeznice u Tensti.

Meron Mangasha & Senay Berhe

Blue Blood
www.tenstakonsthall.se/space, 6 min, 2013.

Blue Bood opisuje Plavu liniju podzemne željeznice u Stockholmu, priča teče u slikama kojima riječi daju dodatnu snagu. Riječ je o pokušaju da se promisle i ovjekovječe sadašnje vrijeme i sredina u kojoj živimo. Film Blue Blood sniman je u dva navrata duž trase Plave linije i prikazuje prostore i mjesta koja pripadaju svima. Sniman je noću, u praznim prostorima s namjerom da se izbjegne povezivanje jednog lica ili jedne grupe s određenim mjestom. Danju su ista mjesta puna ljudi čija se porijekla i kulture razlikuju, no u filmu su prazna i anonimna. Mangasha je pripadnik kulturne i umjetničke mreže Revolution Poetry, u umjetničkom radu koristi se poezijom i govorenom rječju. Nadahnut citatom pjesnika Arthura Lundqvista na stanici podzemne željenice Näckrosen, napisao je pjesmu koju je potom vizualno interpretirao Berhay koji ima puno iskustva s umjetničkim i u komercijalnim bavljenjem filmom. Blue Blood posveta je Plavoj liniji no istovremeno prenosi i različite osjećaje povezane s mjestima duž njenih tračnica.

Adam Taal

Soundtrack, 30 min, 2013.

U velikoj prostoriji galerije trideset minuta odzvanja intenzivan ritam bubnja, potom se zvuk stišava i nestaje, a nakon trideset minuta kreće ispočetka. Riječ je o soundtracku koji je posebno za Tensta Museum napisao Adam Taal, poznatiji kao Adam Tensta. Između svega što je poslužilo kao poticaj glazbenim interesima poznatog hip-hop umjetnika bio je i break-dance Vår teater-a u Plavoj kući (Blå huset) u Tensti gdje je Taal odrastao i gdje je od najmanjih nogu živio u istom stanu na Tensta allé. Danas ima nove interese i bavi se drukčijim izazovima – provociranjem uvriježenih pravila, na primjer, i stvaranjem vlastite realnosti.

Izložba i predavanja su dio međunarodnog suradničkog projekta Početi najbolje što se može (kako govorimo o fašizmu?) (2012-2014.) koji podržava Europska unija, a pokrenuo ga je WHW u suradnji s Tensta Konsthalla iz Stockholma i Grazer Kunstverein iz Graza.

Program su podržali:
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport
Ministarstvo kulture RH
Europska kulturna fondacija
Program Europske Unije Kultura 2007-2013
The Swedish Arts Grants Committee

Program Galerije Nova i udruge WHW podržavaju:
Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva
Zaklada Kultura nova

Program Galerije Nova suorganiziraju WHW i AGM